Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Helena je rođena u Sarajevu. Za vrijeme školovanja stekla je zvanje profesora pedagogije, magistrice predškolskog odgoja te je djelovala kao obiteljska savjetnica Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Tijekom vremena posvetila se humanitarnom radu, brizi o drugome i mirovnom djelovanju. Na tragu toga svoj profesionalni angažman nastavila je u Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine (MRV BiH) gdje radi kao stručna savjetnica i vodi različite projekte jačanja međureligijskog dijaloga uvažavanjem različitosti, isticanjem zajedničkih vrijednosti religija u BiH.

S njom smo razgovarali o uvijek gorućim problemima vjerskih sloboda, vjerskog fanatizma, ali smo se dotaknuli i pitanja prevencije napada na vjernike te zakonske regulative za počinitelje tih nedjela.

Svjetski dan vjerskih sloboda obilježava se 15. siječnja. Na početku nam recite koja je za Vas poruka ovog nadnevka?

Svake godine obilježavamo Svjetski dan slobode vjere isticanjem važnosti ovog segmenta poštivanja ljudskih prava. Ono što uvijek ističemo kroz rad i djelovanje Međureligijskog vijeća, a to je poštivanje svake vjere i njezinih običaja i obreda. U članku 5. Zakona o slobodi vjere upravo se ističe da je zabranjeno svako diskriminiranje na osnovu vjere.

MRV BiH djeluje i vrši Monitoring napada čime bilježi napade na vjerske objekte, vjerske službenike ili vjernike. Svake godine je primjetno kako, nažalost, imamo zabilježene ovakve vrste napada, što implicira da se ovaj zakon učestalo krši. Događaju se uvrjede vjernika, ali i napadi koji uzrokuju oštećenja na vjerskim objektima.

Godine 2004. MRV BiH je bio pokretač stvaranja jednog zakona i danas inicira i provodi različite promotivne, edukativne i informativne aktivnosti vezane za slobodu vjere.

Djelujete u MRV-u već dugi niz godina. Na što MRV u svom djelovanju stavlja naglasak?

Uvijek prepuštamo nadležnim zakonodavnim vlastima da donose tipizaciju i klasificiraju napade koji su se dogodili, a mi kao MRV BiH, osobito vjerski službenici iz naših redova, dajemo podršku Crkvama ili vjerskim zajednicama koje su napad pretrpjeli.

Ono što konkretno činimo jest da djelujemo na terenu na educiranju mladih, jer osobito je važno učiti da brinemo jedni o drugima koliko je svakom vjerniku njegova vjera značajna, ali isto tako koliko je značajno upoznati i druge i njihove obrede, vjerske objekte, običaje.

Naša država ima bogatstvo raznolikosti na koje trebamo biti ponosni. Čuvati i štititi vjerske objekte jer su to kulturno značajna mjesta i svako oskvrnjivanje je povreda, izazivanje osjećaja nesigurnosti i nezaštićenosti drugoga. Svaka vjera nas uči da su ljudi braća i da se trebaju brinuti i okrenuti jedni prema drugima, a osobito koliko je važno poštivanje ljudskih prava. Stoga stavljamo naglasak na educiranje jednih o drugima, jer upravo neznanje stvara mnogobrojne predrasude.

Može li se zaključiti da je djelovanjem MRV-a u BiH povećana vjerska sloboda za pojedinca i u bh. društvu općenito?

MRV BiH smatra da je potrebno naše djelovanje u društvu jer se, ne samo ističu vjerske slobode, nego i zajedničko djelovanje vjerskih službenika koji imaju veliki utjecaj u lokalnim zajednicama na veće skupine ljudi, i njihovo zajedničko pojavljivanje u javnosti daje značajnu poruku.

Iako BiH uživa relativnu slobodu što se tiče vjere i njezina prakticiranja, ipak postoje određeni problemi među kojima su provokacije povratnika, napadi na vjerske objekte i same vjerske službenike. Postoje li u MRV-u statistike o broju počinjenih nedjela i koliko je njih procesuirano?

Kao što sam prethodno istaknula, nažalost, vjerske slobode se krše, a MRV BiH ih bilježi, odnosno prati. U godini koja je istekla pribilježili smo desetak napada. Uglavnom se dogodi vrijeđanje vjernika, oskvrnjivanje svetih mjesta, iscrtavanje grafita uvrjedljivog sadržaja i sl. Koliko smo mogli vidjeti, u odnosu na 2023. ovi napadi se smanjuju. No, počini se materijalna šteta, zastrašivanje i izazivanje osjećaja nesigurnosti. Zadatak nam je i uvijek provjeriti je li policija izišla na teren i pribilježila ovakvo djelo i je li procesuirano. Uglavnom se dogodi da su počinitelji poznati, ponavljajući ili su to N.N. osobe kojima je teško ući u trag.

Neki su u prolazu to učinili i ne žive u tom mjestu, ili ih videokamere zabilježe, ali su dobro i namjerno zamaskirali svoj identitet da su neprepoznatljivi.

Bitno nam je da se javno osudi sami čin takvog djela, iskaže podrška Crkvi ili vjerskoj zajednici koja je pretrpjela napad da nisu sami i nadati se da će zakonodavne vlasti i policija uraditi svoj posao.

Možete li usporediti stupanj poštovanja vjerskih sloboda u našoj zemlji s onim u drugim državama?

Poznato mi je da je 2021. Zaklada papinskoga prava Pomoć Crkvi u nevolji objavila 15. izdanje izvješća o vjerskoj slobodi u svijetu za razdoblje od 2018. do 2020. U izvješću su prikazane i obojane zemlje crvenom i narančastom bojom. Tako se označilo područje povećanog kršenja slobode vjere zbog nasilja nad slobodom iskazivanja vjere. Izvješće pokazuje da se sloboda vjeroispovijesti krši u jednoj od triju zemalja, te ako je u prethodnom izvješću bilo 38 zemalja s prekršajima, danas ih ima 62. Osobito se kao kontinent isticala Afrika.

Kod nas je značajno blaža situacija jer ne događaju se ubojstva i teži prekršaji, ali postoje tenzije i prisutnost govora mržnje, kao i zapaljive retorike u javnosti koja doprinosi ovakvim devijantnim oblicima ponašanja u društvu.

U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se da „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Koliko se to pravo danas poštuje u svijetu?

U današnjem svijetu i sveprisutnom napretku tehnologije i pojavom AI iskustva, koja sve više zahvaća ljudsku populaciju, koja nam polako otklanja realnost, a nameće idealiziranu virtualnost, nezamislivo je da ljudsko biće može biti tvorac tolike mržnje i nanošenja boli i uništavanja. Smatram kako se općenito ljudska prava ne poštuju i da se uglavnom svodi na ponavljanje i učenje napamet kroz školovanje, no onda kada trebamo primijeniti ih u praksi i svakodnevnom životu, to je malo teže.

Osobito se to vidi kada krenete u jedan dan - od samog izlaska na ulicu, vožnji u prometu, ponašanja na javnim mjestima, prijevozu, javnim ustanovama, obrazovnim ustanovama, poslu i sl. Kada sagledamo situaciju na takav način jedne dnevne rutine, možemo dosta prepoznati, ali i ne prepoznati jesu li kršena ljudska prava, ili su poštivana, zar ne?

Svjesni smo novonastale situacije u Siriji nakon građanskog rata koji je počeo 2011. i pada režima koji je relativno bio blag prema kršćanskim manjinama. Kada se k tomu doda rat u Libanonu i u Svetoj zemlji općenito, kakva je budućnost kršćanstva na Bliskom istoku i u Isusovoj zemaljskoj domovini?

Toliko patnje od samog postanka pa do sada. Prošlost koja je iza nas i sadašnjost koju živimo potrebno je naučiti živjeti s oprostom. Kada svaki čovjek nauči oprostiti i stvarno istinski djelovati, ali vjerovati kako smo s određenom misijom došli na ovaj svijet i za ovoga života trebamo živjeti kako bi nam bilo dobro na zemlji, stoga brinimo jedni o drugima čineći dobro.

Svjesni smo kako papa Franjo koristi svaku prigodu govoriti o miru, poštivanju drugoga i drugačijega te pomirenju. Kakvu ulogu vjerski vođe igraju u promoviranju vjerskih sloboda?

Vjerski lideri su vrlo značajni i imaju veliki utjecaj u društvu, stoga je njihova uloga velika jer upravo oni mogu dati svoj primjer rada i djelovanja šireći međureligijski dijalog, suživot i vraćanje ljudima povjerenja i sigurnosti svojim stavom, pojavljivanjem u javnosti i značajnim porukama podrške i ohrabrenja.

Bosna i Hercegovina je osigurala kontinuitet pravnog lica Katoličkoj Crkvi, Islamskoj zajednici u BiH, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Židovskoj zajednici BiH, i jamči im pravo slobodno uređivati vlastitu organizaciju, uz puno poštivanje prava na slobodu savjesti i vjere. Je li to dovoljno i koji bi se dodatni koraci trebali poduzeti?

Potrebno je uspostaviti još jaču suradnju Crkava, vjerskih zajednica s državom i da se uključuju državni službenici u upoznavanje Crkava i vjerskih zajednica kako bi se bolje mogli udružiti u prevenciji neprihvatljivih oblika ponašanja u društvu kao što su razne ovisnosti, govor mržnje, svi oblici nasilja, napadi na vjerske objekte, vjerske službenike i vjernike, nepoštivanje ljudskih prava i sloboda vjere.

Kvari li se razina vjerske slobode u svijetu iz godine u godinu ili je li to subjektivni osjećaj?

U svijetu se otvaraju nova žarišta ratovanja gdje se stilovi i načini mijenjaju iz godine u godinu. Prisutnost govora mržnje i populariziranje u javnosti negativnih priča i naslovnica koje, nažalost, sadrže ubijanje, nasilje i sl. No, život pred nas postavlja nove izazove! Za nas koji ne možemo mijenjati svijet nego samo sebe, potrebno je graditi svoju vjeru kroz djelovanje i čuvanje svoje tradicije, šireći vidike i otvarajući svoja srca prema drugima. Apostol Pavao obratio se Solunjanima riječima: "Potičite jedan drugoga na dobro" (1 Sol 5,11). Bog nas je stavio u svoju obitelj da budemo jedni drugima potpora kroz život. Trebamo jedni druge kako bismo nastavili koračati životnim putem u Kristu. Ponekad to može značiti samo slušati nekoga, pružati praktičnu pomoć ili reći nekoliko riječi ohrabrenja. Možemo slaviti uspjehe, moliti se za snagu u poteškoćama ili poticati jedni druge da rastemo u vjeri. I u svemu možemo nastojati "promicati dobro… prema svima!"