Razgovarala: Josipa Prskalo

Ravnateljica Caritasa Dubrovačke biskupije gđa Sanja Šanje, inače diplomirana ekonomistica, rođena je 21. ožujka 1973. u Dubrovniku, te je već skoro pet godina osoba koja rukovodi ovom ustanovom mjesne Katoličke Crkve. Uz to, volonterski, od 2012. vodi i župni Caritas pri dubrovačkoj župi Sv. Petra, te je od 2000. i članica biskupijskog Vijeća za mlade.

Poštovana gđo Šanje, već 13. godinu zaredom Hrvatski Caritas organizira akciju Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Kako Vi, iz jednog biskupijskog Caritasa, gledate na ovu akciju i u čemu se ona zrcali?
Caritas Dubrovačke biskupije svoje djelovanje usmjerava na tri razine. Prva razina je usmjerena na razvijanje programa i projekata kojima želimo pomoći potrebite s područja naše biskupije. Druga razina jest organizirati akcije, programe i projekte koji su usmjereni pomoći izvan granica naše biskupije, a treća razina jest pomoći misijsko djelovanje Crkve u svijetu. Bogu hvala, zahvaljujući našim sugrađanima i žiteljima čitave biskupije, uglavnom uspijevamo planirano i provesti u djelo na svim trima razinama. Važna nam je ta dimenzija zajedništva koju potiče Hrvatski Caritas u svojim akcijama, tako da se vrlo rado uključujemo u njihove akcije. Jedna od takvih je i Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Upravo kroz ovu akciju može se više saznati o potrebama i problemima s kojim se suočavaju Crkva i ljudi u Bosni i Hercegovini, a o čemu mi u Hrvatskoj i ne znamo dovoljno budući da su informacije koje dobivamo iz medija najčešće na političkoj bazi. Dubrovnik je grad koji je u povijesti uvijek bio povezan s Bosnom i Hercegovinom, a tako je i danas. Dubrovnik je postao drugi dom mnogim obiteljima iz BiH upravo jer se nije pronašla druga mogućnost za opstanak tih obitelji na svojim stoljetnim ognjištima.   

Budući da je riječ o korizmenoj akciji, koja ove godine traje od 18. do 24. ožujka, koliko ona uistinu oslikava duh korizme?
Korizma bi u sebi trebala sadržavati tri segmenta: post, pokoru i djela milosrđa. Upravo kroz ove tri kršćanske krjeposti možemo gledati na ovo djelo Caritasa – ljubavi prema bližnjem u potrebi. Post i pokora – odričući se nečega materijalnog, uskraćujući sebi samima, stvaramo više materijalnog za skrb o drugom koji je u većoj potrebi od nas. Upravo to odricanje možemo prikazati, kao vjernici, i za pokoru svojih grijeha. A kao djelo milosrđa dovoljno je odluku, kao djelo posta i pokore, odjelotvoriti donirajući baš za ovu akciju. Sve navedeno nudi nam se svake godine u korizmenom vremenu, kako bismo svukli starog čovjeka i obukli novog – čovjeka uskrsnuća. Upravo ovakva akcija pomaže nam da iziđemo iz inertnosti za potrebu bližnjih koji ne stoje na pragu naše kuće.  

Geslo ove godine zrcali se u misli Sv. Pavla Budite složni i živite u miru (2 Kor 13,11). Što ono govori o samim naglascima ovogodišnje akcije?
Ovogodišnje geslo akcije Budite složni i živite u miru poziva nas na dvije ključne stvari – aktivnost na polju toliko nam potrebna zajedništva te poticaj na mir – u srcima pojedinca i među ljudima – što je preduvjet za svako drugo djelovanje.  

Kakvo je Vaše iskustvo u ovih 13 godina koliko se akcija održava: koliko su ljudi solidarni i osjetljivi na probleme drugih, te kako ih u tom smislu animirati?
Primjećujem da odaziv na solidarnost često ovisi o okolnostima u BiH i o medijskim izvješćima. Vjerujem da će se u budućnosti na tom polju više raditi.

Postoji i jedna ideja za koju vjerujem da bi bila dobra i izvediva, a odlično bi se mogla uklopiti u Tjedan solidarnosti i događanja oko njega. Ukoliko bismo potaknuli vjernike naših biskupija na svojevrsno hodočašće u hercegovačka i bosanska svetišta te im omogućili susret na župama s vjernicima od kojih bi iz prve ruke čuli kakav je život u Bosni i Hercegovini, koji su im problemi, strahovi, ali i koja su im nadanja, vjerujem da bi to uvelike promijenilo pogled hrvatskih vjernika te dalo novi zamah solidariziranju s Crkvom i ljudima u susjednoj nam BiH.

Osim toga, u tim susretima mogli bi se organizirati i sajmovi domaćih proizvoda, suvenira te na taj način pomoći da narod u BiH može živjeti od svojega rada.

Komu je namijenjena prikupljena pomoć i tko su u konačnici njezini korisnici?
Prikupljena pomoć usmjerava se na Caritasove projekte u Bosni i Hercegovini kao što su  hospicij za stare, nemoćne i umiruće, rehabilitacija djece s posebnim potrebama, kućna njega starih i nemoćnih, rad pučke kuhinje, rad katoličkog vrtića, rehabilitaciju osoba s posebnim potrebama, ali i za infrastrukture ustanova Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini.

Možemo li reći kako ova akcija samo još više učvršćuje veze istoga naroda u dvjema državama?
To bi ona svakako trebala činiti. To i čini, povezuje jedan narod. Čini mi se da to ponekad zaboravljamo – da smo jedan narod. Bilo bi dobro malo bolje poznavati svoju povijest, i pod tom prizmom prijeći granicu i pogledati u oči svojeg brata i sestru u Bosni i Hercegovini.   

Koju biste poruku vezanu za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH željeli uputiti našim čitateljima?
Složni budimo i složni budite! Prve stranice Djela apostolskih donose izvješća o tomu kako su prvi kršćani sve što su imali prodavali i stavljali pred noge apostolima, a oni su dijelili koliko je komu trebalo, naravno u pravednosti. Eto, danas Isus pred nas ne stavlja ovakve radikalne zahtjeve, već nam nudi mogućnost da nešto od svojeg materijalnog dobra stavimo na raspolaganje Crkvi – u ovom slučaju Caritasu koji će milošću Božjom i svojim radom učiniti mnoge dobre stvari pojedincima i osobama u potrebi. Vjerujmo u ovo karitativno poslanje Crkve i budimo svi, koliko je do nas, u ovom projektu djelatne Ljubavi.