Tomislav Glušić, predsjednik Udruge darivatelja krvi u Hrvatskoj

Potrebno je kontinuirano promovirati važnost darivanja krvi


„Tekućina koja život znači“ i Svjetski dan dragovoljnog darivanja krvi bili su nam povod za razgovor s predsjednikom Udruge darivatelja krvi u Hrvatskoj Tomislavom Glušićem.

Razgovarala: Josipa Prskalo

Naš sugovornik rođen je 15. prosinca 1973. u Sisku. Od 1992. do 1995. pohađao je studij upravnog prava, a trenutno je zaposlen pri Gradu Zagrebu kao djelatnik službe osiguranja. Posebno gaji volonterski duh te je inicijator i organizator brojnih humanitarnih akcija i događanja. Dobitnik je Medalje Grada Zagreba zbog humanitarnog rada u korist potrebitih sugrađana te Državnog odlikovanja Reda Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske. Aktualni je predsjednik Udruge darivatelja krvi.

Poštovani gosp. Glušiću, 14. lipnja obilježava se Svjetski dan dragovoljnog darivanja krvi. Što se zapravo podrazumijeva pod dragovoljnim darivanjem krvi, te kada je ono kao takvo nastalo?
Tog dana posebno se želi zahvaliti darivateljima/icama krvi na njihovoj dobroti i plemenitosti te skrenuti pozornost na važnost darivanja krvi u spašavanju ljudskih života.
Darivatelji/ice krvi svojom dobrotom i plemenitošću darujući sebe, spašavaju tuđe živote, stoga je najmanje što možemo učiniti posvetiti im jedan dan i od srca im reći: Hvala.
Danas kada je tempo života ubrzan, kada svi jurimo za obvezama, darivatelj/ice krvi odvoje vrijeme da bi potpuno anonimno, besplatno i solidarno dali dio sebe, dio svog tijela za nekog nepoznatog koga nikada neće vidjeti. Toliko je ljepote u dragovoljnim darivatelj/icama krvi.
Pokušaji dragovoljnog darivanja krvi sežu daleko u prošlost, ali posebno ću istaknuti osobu koja je zaslužna za razvitak transfuzijske medicine, a to je osoba u čiju se čast diljem svijeta i obilježava Svjetski dan darivatelja krvi.
Karl Landsteiner, rođen 14. lipnja 1868., razlikovao je glavne krvne grupe 1900. razvivši tako suvremeni sustav klasifikacije krvnih grupa omogućavajući tako liječnicima transfuziju krvi bez ugrožavanja života pacijenta.
Kada govorimo o RH, 25. listopada 1953. u Željezari Sisak provedena je prva akcija dragovoljnog darivanja krvi u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa, utemeljena na osnovnim načelima dragovoljnog darivanja krvi – daruj krv dragovoljno, besplatno, solidarno i anonimno. Iz tog se razloga 25. listopada u RH obilježava Dan dragovljnih darivatelja krvi RH.

Kako dozvati ljudima u svijest da se krv zapravo može tretirati kao „lijek“?
Potrebno je kontinuirano promovirati važnost darivanja krvi, educirati širu javnost i informirati građane o važnosti dragovoljnog darivanja krvi jer što je više ljudi informirano, to je veća vjerojatnost da će se odazivati na akcije darivanja krvi i postati darivateljima/icama.
Zašto je potrebno stalno provoditi programe edukacije? – Upravo zato jer se kao najčešći razlog nedarivanja krvi navodi strah od vađenja krvi i darivanja krvi te slabo znanje o istom, potrebno je odagnati sve nedoumice i zablude. Također, iznimno je važno stalno raditi na podizanju svijesti šire javnosti, ali i isticati kako primjerice „jedna automobilska nesreća može potrošiti cijelu zalihu jedne bolnice“ ili to da je sav pribor koji se koristi za vađenje krvi sterilan i za jednokratnu je uporabu ili npr. da se upravo krvni pripravci koriste u liječenju bolesnika oboljelih od malignih bolesti te je potrebno u svakom trenu imati osigurane zalihe, primjerice, koncentrata trombocita.
A kada se k tomu uzme u obzir da je RH turistička zemlja, da se susrećemo s negativnim demografskim pokazateljima koji nam govore kako s jedne strane stanovništvo stari (a stariji ljudi su narušenijeg zdravlja i ta populacija zahtijeva češće operacije), a da s druge strane mladi, potencijalni darivatelji krvi odlaze izvan zemlje, činjenice da se svake godine u RH obavi na tisuće operacija koje ne bi mogle biti ostvarive da nema osiguranih dostatnih zaliha sigurne krvi, vidimo od kolike je važnosti kontinuirano govoriti o važnosti dragovoljnog darivanja krvi.

Predsjednik ste Udruge darivatelja krvi u Hrvatskoj. Što je bilo ključno za njezin osnutak? Tko ga je inicirao?
Kako sam dugogodišnji darivatelj krvi i često sam organizirao i sudjelovao u organizaciji akcija darivanja krvi, ideja o osnivanju udruge došla je spontano, sama po sebi. Moje prijatelje i mene vodila je želja osnovati udrugu koja je od iznimna značaja za naše sugrađane i da možemo činiti promjene nabolje u svojoj okolini i biti ambasadori dragovoljnog darivanja krvi u okolini. A da u tome uspijevamo, govori i činjenica da su važnost našeg djelovanja prepoznali i službeno podržali: Ured Svjetske zdravstvene organizacija u RH, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Rijeci, Hrvatska liječnička komora, Klinička bolnica Sveti Duh, Klinička bolnica Merkur, Klinička bolnica Dubrava, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb Crveni, Veleposlanstvo Republike Češke, Veleposlanstvo Slovačke Republike u RH, Veleposlanstvo Republike Poljske u RH, Veleposlanstvo Republike Koreje u RH, Veleposlanstvo Republike Slovenije u RH, Hrvatski Caritas, Visia Croatica, The Danish Blood Donor Association, NZZJZ Dr. Andrija Štampar, European Blood Alliance, Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice...


Ponosni smo istaknuti kako je Udruga darivatelja krvi i članica International Federation of Blood Donor Organizationsa.
Svakako, ono na što smo jako ponosni jest i što je Udruga darivatelja krvi dobitnica Nagrade Medicina, a to je jedna od najvećih nagrada Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ova nagrada dodjeljuje se za humanost i etičnost u čast i slavu medicine, čovjeka i humanosti, u znak zahvale u spašavanju ljudskih života.

Možete li nam predstaviti djelatnost Udruge?
Aktivnosti Udruge nesumnjivo su od općeg dobra i od posebna interesa za sve građane grada Zagreba i RH, i to s područja socijalnog i humanitarnog značenja, a pogotovo zaštite zdravlja.
Uz to, Udruga darivatelja krvi od samoga početka djelovanja svojim akcijama te istupima u medijima više nego uspješno promovira ideju darivanja krvi, animira građane na taj plemeniti čin.
Mnogo je ciljeva koje smo pred sebe stavili. Ali najvažniji naš cilj je kontinuirano raditi na osiguravanju novih generacija dragovljnih darivatelja/ica krvi, podizanju razine svijesti građana za njihove bolesne sugrađane, kontinuirane edukacije, informiranja i promocije.

Koliko  ste  zadovoljni  aktualnim  stanjem  kada  je  riječ  o  spremnosti  darivati  krv  u Hrvatskoj?
Kao što znamo, Hrvati su poseban narod koji se ujedini kada je najpotrebnije. Tako da kada se javno oglasi apel, mnogo je onih koji se odazovu na poziv darivanja krvi.
Darivanjem krvi izravno pomažemo najpotrebitijim i najbolesnijim sugrađanima ozdraviti, a u RH su svakodnevne potrebe do 700 doza svježe i sigurne krvi.

Kako se na darivanje krvi odrazila pandemija koronavirusa?
Nažalost, odrazila se. Neki su bili u samoizolaciji, neki zaraženi, a neki od straha od nove i nepoznate situacije nisu redovito darivali krv, zbog epidemioloških mjera, veliki broj terenskih akcija je bio otkazan te je trebalo mnogo truda da se nadoknadi manjak raspoloživih doza svježe i sigurne krvi.

Darivanje krvi plemenit je i human čin. Koliko darivatelji pomažući spašavanju života, motive za darivanje pronalaze zapravo u svojoj vjeri?
Zasigurno darivatelji krvi vođeni plemenitošću i željom pomoći drugoj osobi u potrebi pronalaze motiv u svojoj vjerskoj dobroti.

Imate li podatke koliko u akcijama darivanja krvi sudjeluju osobe iz crkvenih krugova?
Koliko nam je poznato, osobe iz crkvenih krugova ne organiziraju akcije darivanja krvi, ali se rado odazivaju na sve terenske akcije po potrebama te tako pomažu svojim građanima u potrebi darujući sebe i pomažući najbolesnijima na  njihovu putu ka ozdravljenju.

Nažalost, postoje i osobe koje mogu darivati krv, ali ne žele iz straha da će im štetiti. Kako pristupiti takvima i odobrovoljiti ih za darivanje?
Upravo se zato stalno i kontinuirano mora govoriti o davalaštvu krvi. Upravo zato primjerice i održavamo predavanja u osnovnim i srednjim školama i radionice s najmlađima kroz druženja s maskotom Crvenkapljicom jer se upravo kao najčešći razlog nedarivanja krvi navodi slabo znanje o potrebama, samom darivanju krvi i strah od istog.
Stoga smo mišljenja da sve što se odnosi na darivanje krvi mora biti dobro obrazloženo i sve nedoumice i zablude moraju biti dobro pojašnjene kako bi se eliminirao strah kod ljudi, te ih se potaknulo na ovaj nadasve plemenit čin.

Što je bilo odlučujuće za Vas da postanete dragovoljni darivatelj krvi?

Krv nije moguće proizvesti na umjetan način, jedini izvor toga lijeka je čovjek – darivatelj krvi. Svi mi i naši bližnji kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o jednom – dragovoljnim darivateljima/icama krvi.
I danas, kada čovjek putuje na druge planete, istražuje oceane, tehnologija napreduje, krv se ne može umjetno proizvesti. Krv je život, krv je tekući organ, o darivateljima/icama krvi ovisi osiguravanje zdravstvenog sustava.
Ako nema osiguranih dostatnih zaliha krvi, ne mogu se provesti liječenja, operacije, hitne intervencije.
I kada osvijestite to u sebi, postanete darivatelj krvi. Kada osvijestite da 10 minuta vašeg vremena može spasiti nečije dijete, nečijeg djeda, baku, pomaže nečijoj majci koja se liječi od karcinoma. Kada znate da 10 minuta vašeg vremena nekome daruje život, tada postanete dragovoljni darivatelj krvi i otkrijete najbolji dio sebe.
Ponosan sam što sam dao 153 puta krv do sada i svakako ću to nastaviti činiti i dalje. Ovim putem pozivam sve osobe koje se još nisu odlučile na taj plemeniti čin, da to učine, da postanu dragovoljni darivatelj krvi i otkriju najbolji dio sebe jer plemenitost darivatelja/ica krvi utkana je u tisuće spašenih života.