Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Iako je rođena 1967. u Mostaru, od najranijeg djetinjstva živi u Sarajevu, na Marijin Dvoru. Tu je završila osnovnu školu, a potom Prvu gimnaziju. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu te položila pravosudni ispit. Od 1997. aktivno djeluje na zaštiti ljudskih prava bh. građana. Najprije kao asistentica ombudsmana Federacije BiH pri Misiji OESS-a u Bosni i Hercegovini, a potom radi na poslovima pomoćnika ombudsmana Federacije BiH. Do imenovanja na službu koju danas obnaša radila je na poslovima šefice Odjela za praćenje prava osoba s invaliditetom u Instituciji ombudsmana BiH. Godine 2015. Parlamentarna skupština BiH imenovala ju je za ombudsmanku BiH iz reda hrvatskog naroda, što je njezin drugi mandat.

Upravo smo u njoj našli dobru sugovornicu na temu uobičajenih pitanja o vjerskim slobodama...

Poštovana, Svjetski dan vjerskih sloboda obilježava se 15. siječnja. Što je zapravo sadržaj pojma „vjerske slobode“ i što nam poručuje ovaj nadnevak?

Sloboda vjeroispovijesti zajamčena je Ustavom BiH i međunarodnim dokumentima. To je i jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčeno Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Svatko ima pravo na slobodu vjeroispovijesti, pravo izražavati svoju vjeru ili uvjerenje obredima, pridržavanjem vjerskih propisa, držanjem do običaja i drugih vjerskih aktivnosti, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.

Ova obveza proistječe iz temeljnih postulata demokracije jer je sloboda vjeroispovijesti poštivanje dostojanstva ljudske osobe. Kao i svih ovih godina, u povodu 15. siječnja, Svjetskog dana vjerskih sloboda, i mi ombudsmani BiH Ljubinko Mitrović, Jasminka Džumhur i ja, kao i svake godine, pozivamo na poštivanje sloboda, različitosti, tolerancije i dijaloga, kao i na izgradnju društva u kome svaki pojedinac ili skupina imaju mjesto i osjećaju se uključeni.

Koja je poruka obilježavanja Svjetskog dana vjerskih sloboda za našu bh. svakodnevicu? Ima li pojam vjerske slobode veću težinu u višekonfesionalnim zemljama kao što je BiH?

Svakako da ima posebice na našu višekonfesionalnu zemlju. Sama činjenica ustavnopravnog uređenja naše zemlje traži puno veće djelovanje svih u društvu na zaštiti ljudskih prava, uključujući i prava na vjerske slobode, posebice za pripadnike onih vjerskih zajednica koje su manjina na određenom području. Slavljenje vjerskih blagdana također je pravo svakog vjernika.

Želim vjerovati da se incidenti koji su se ovih dana dogodili u Bužimu i Zenici nikada više neće ponoviti. Potpuno je nebitno koliko je vjernika na nekom području, već je bitno da imaju svoja prava kao i drugi koji su tu u većini.

Kao djelatnik Institucije ombudsmana zasigurno ste više no ostali upoznati s kršenjem vjerskih sloboda. Recite nam, postoje li vjerske slobode u BiH u pravom smislu riječi koje su određene u Općoj deklaraciji UN-a?

Institucija ombudsmana za ljudska prava neovisni je mehanizam za zaštitu ljudskih prava u BiH koja ima dvojaku ulogu u našem društvu. Promotivnu, kojom se zagovaraju promjene u društvu radi poštivanja ljudskih prava, te zaštitnu i reaktivnu, a to je rad po žalbama građana u svim područjima ljudskih prava. Statistički pokazatelji govore o vrlo malom broju žalbi koje se odnose na vjerske slobode. Ranijih godina imali smo žalbe vjerskih zajednica radi povrata imovine. Ali bez obzira na broj žalbi, svi možemo vidjeti koliko se poštuju ili ne.

Opća deklaracija o ljudskim pravima previđa osnovna načela koja čine prava iz područja ljudskih prava, a to su: univerzalnost, nediskriminacija, nedjeljivost i odgovornost. Obveze države, kada je riječ o ljudskim pravima, su: poštivanje, zaštita i promoviranje kulture ljudskih prava koje treba poštovati i promovirati dostojanstvo svih naroda u društvu. Osobno smatram kako treba više raditi na edukaciji društva, upoznavanju o vjerama i njihovim potrebama. Nisam sigurna da danas mlade generacije poznaju vjeru i običaje – često u razgovorima shvatim koliko je nepoznavanje druge vjere. Ili, na primjer, kada je u pitanju obrazovanje: paze li profesori pri zakazivanju ispita je li možda taj dan vjerski blagdan neke vjere.

Ombudsmani imaju posebne ovlasti sukladno odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, prema kojima je, između ostalog, zabranjena diskriminacija na temelju vjere. U Instituciji ombudsmana djeluje i Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije koji postupa po službenoj dužnosti ili po žalbama građana u kojima se ukazuje na diskriminaciju. Općenito govoreći, jako je malo žalbi u kojima građani ukazuju na diskriminaciju temeljem vjere, a do sada su se građani mahom obraćali radi nemogućnosti nošenja marame, odnosno brade u Oružanim snagama BiH, nemogućnost kupanja u burkinijima na bazenima…

Kao članica Katoličke Crkve, kako gledate na vjerske slobode iz perspektive Vaše vjerničke zajednice? Je li neka vjerska zajednica u BiH u lošijem položaju od druge, i u čemu bi se to očitovalo?

Ja sam vjernica, u mojoj se obitelji vjera smatra nečim prirodnim, od obdržavanja običaja i praksi do osnovnih vjerskih postulata življenja. Na isti način danas odgajam svoga sina, kao što su mene i moga brata odgajali u katoličkoj vjeri naši pokojni roditelji. Nažalost, smatram da jest u lošijem položaju svaka vjerska zajednica koja je u manjini na nekom području. To najbolje znaju vjerski poglavari u čemu se najviše zrcali. Na primjer, sjećam se da je nekoliko godina trajao postupak dobivanja dozvole za postavljanje kipa Svete Majke Terezije ispred ulaza u crkvu Svetog Josipa na Marijin Dvoru.

Koji su aspekti ovoga problema na koji djelatnici Institucije ombudsmana u BiH stavljaju najveći naglasak?

Kao što sam navela područja, odnosno način rada na koji ombudsmani rade, jest rad po žalbama građana. Tada se reagira, kao i po službenoj dužnosti, tako što se provodi postupak istraživanja i ovisno o rezultatima istraživanja donose odluke, odnosno ako se utvrdi kršenje, donosimo konkretne preporuke s mjerama što treba poduzeti.

Gotovo isti broj predmeta imamo na godišnjoj razini, a to je oko 3 000, konkretno 2 946 je registriranih predmeta za prošlu, 2021. Na kraju godine radimo Godišnje izvješće o aktivnostima Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH, što volim reći da je zapravo prikaz stanja ljudskih prava građana u BiH. Mi, također, radimo i specijalna izvješća tamo gdje javni značaj nalaže. Tako smo u prošloj godini, između ostalog, uradili i specijalno izvješće o govoru mržnje u BiH. Govor mržnje danas je globalni problem: sve zemlje, uključujući i europske, poduzimaju aktivnosti u sprječavanju govora mržnje. Svijest o opasnosti i posljedicama govora mržnje u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijena, a trebala bi biti; od školskog sustava, medija, svakodnevnog javnog života, ali i djelotvornije uloge državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela.

Pravo na slobodu izražavanja vrlo se često zloporabljuje zbog čega dolazi do izražaja nacionalna, vjerska i rasna netrpeljivost najprije u virtualnoj formi, a nerijetko se i fizički sukobi generiraju na osnovu učestala govora mržnje, što predstavlja prijetnju, ne samo razvoju demokracije u zemlji, već i općoj sigurnosti građana u Bosni i Hercegovini.

Možete li usporediti stupanj poštovanja vjerskih sloboda u našoj zemlji s onima u drugim državama u kojima ste boravili ili u kojima znate situaciju?

Svaka država nastoji zaštititi svoje građane i čini sve da se njihova prava poštuju, pa tako i vjerske slobode. Isto tako činjenica je da se ta prava i krše o čemu govore odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Ali, sigurno je da se u drugim europskim zemljama puno više radi na edukaciji, obrazovanju i odgoju mladih nego što je to kod nas slučaj.

Početkom svake godine Papa predstavlja svoju poruku povodom Svjetskog dana mira koji se u Katoličkoj Crkvi obilježava 1. siječnja. Ovogodišnji naslov poruke je Međugeneracijski dijalog, obrazovanje i rad: sredstva za izgradnju trajnoga mira. Koliko su, prema vama, dijalog i obrazovanje bitni u kontekstu ostvarivanja vjerskih sloboda i trajna mira?

Za mene je najbitnije. Ako nemate dobar obrazovni sustav, ne možete imati napredak društva. Najveća je bolest nepoznavanje jer to izaziva strah, nepovjerenje, predrasude... S druge strane kultura dijaloga je kultura življenja i bez toga nema ni poštivanja.

Na jednoj strani imamo vjerski fanatizam, a na drugoj relativizam i ateizam. Recite nam, prema Vašem mišljenju, koliko ova dva suprotstavljena pojma mogu u budućnosti utjecati na vjerske slobode?

Smatram da na vjernika, pa tako i njegova prava, ništa ne može, niti smije utjecati.