Vlč. Michel Remery, nacionalni kapelan za mlade u Luksemburgu

U evangelizacijskim aktivnostima Crkve potreban je osobniji pristup


Kraj svibnja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji tradicionalno je rezerviran za susret mladih na Kondžilu. Povodom ovogodišnjeg jubilarnog 50. hodočašća, o pastoralu mladih razgovarali smo s vlč. Michelom Remeryijem...

Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Vlč. Remery (1973.) svećenik je Biskupije Rotterdam u Nizozemskoj. Studirao je arhitekturu, a potom radio za Kraljevsko zrakoplovstvo Nizozemske. Kasnije je bio inženjer u baltičkim državama za jednu konzultantsku tvrtku. Filozofiju i teologiju studirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, a za svećenika je zaređen 2004. Nekoliko je godina bio član Savjetodavnog odbora za nove medije i mlade u Vatikanu te paralelno radio na doktorskoj disertaciji o odnosu liturgije i arhitekture.

Od 2006. do 2012. služio je kao pastoralni suradnik u nekoliko župa u Nizozemskoj gdje je uglavnom radio s mladima i studentima. Tu je nastala i knjiga Tvitanje s Bogom.

Godine 2018. nastavio je svoju pastoralnu misiju u Luksemburgu gdje djeluje kao nacionalni kapelan za mlade. Također je predan službi za mlade na međunarodnoj razini. Zajedno s entuzijastičnim timom nastavlja razvijati i širiti međunarodne inicijative povezane s mladima. Govori nizozemski, engleski, francuski, njemački, talijanski, luksemburški, španjolski, a poznaje poljski i portugalski jezik.

Upravo nam je on bio izvrstan sugovornik na temu mladih u današnjem svijetu te pastorala u specifičnim uvjetima...

Poštovani, recite nam što zapravo znači pastoral mladih danas i što bi trebao uključivati? Koja je najveća prepreka u današnjem pastoralnom radu s mladim ljudima?

Crkva se danas suočava s raznim velikim izazovima u životu i naviještanju vjere, posebno mladima. Jasno je da postoji pomak prema rastućem individualističkom društvu. Trenutna tendencija prema individualizmu usko je povezana s lažnim osjećajem samodostatnosti i sa sekularizacijom koja ima ograničen pogled na čovjeka. To se suprotstavlja zajedničarskom  idealu kršćanske vjere. Onda dolazi do brze i drastične promjene u načinu na koji komuniciramo, a time i načinu na koji se međusobno povezujemo, te potencijalno i s Bogom. To Crkvi predstavlja probleme, ali otvara i mogućnosti, posebno u komunikaciji s mlađim naraštajima.

Današnji pastoral mladih zahtijeva nešto više i drukčije u odnosu na vremena koja su iza nas. Ponuda je ista, Isus i njegovo evanđelje, no način na koji to mladima prezentiramo, sasvim je novi.

Kako vidite trenutnu situaciju pastorala mladih u Europi i svijetu, s naglaskom na zemlju u kojoj djelujete?

Do nedavno dosezanje mladih ljudi značilo je dosezanje njihovih odgovarajućih crkvenih skupina. Te su skupine imale razne oblike poput zborova, udruga, skupina mladeži, klubova... Iako neke od tih skupina još uvijek mogu služiti kao takve, u mnogim zemljama - posebno u zapadnoj Europi - pastoral u skupinama ne donosi puno uspjeha.

Individualizam koji se može prepoznati u svim aspektima društvenog života također utječe na Crkvu i na način na koji se vjera susreće i doživljava. Ovaj je individualizam povezan s izrazima poput konzumerizma, materijalizma i hedonizma, gdje pojedinačna osoba i njezine potrebe stoje u središtu nečijeg života. U tom se kontekstu vjera, prije svega, smatra osobnom stvari.

Nadalje, ako pojedinac stoji u središtu i čini se da sve ide dobro, koja je potreba za Bogom? Stoga su individualizam i sekularizacija usko povezani, posebno s obzirom na čovjekov pogled na sebe i njegov odnos prema drugima. Iako postoji stvarna opasnost od vjerskog individualizma, u kojem se zajednička priroda vjere pomiče u drugi plan, individualizam također otvara nove mogućnosti.

Jasno je da je u evangelizacijskim aktivnostima Crkve potreban osobniji pristup nego što se koristio do nedavne prošlosti, dopirući do pojedinca, a ne prema skupinama. Iako to znači promjenu stava, pa čak i kulture s obzirom na prethodno korištene načine, ovaj je pristup duboko evanđeoski. Pruža stvarnu priliku Crkvi da se ponovno usredotoči na adresate svoje poruke kao na pojedine teme koje Bog voli.

Pomak prema provođenju sve većeg dijela života na mreži za posao i privatni život nije novost za mlade, to je više promjena paradigme za nas starije. Međutim, čak i uvjereni mladi kršćani često imaju poteškoća u pronalaženju načina za doživljavanje svoje religije na mreži. Pandemija nije samo pokazala granice onoga što se može učiniti, već je dala i uvid u bogatstvo mogućnosti - za koje je postinodalna pobudnica pape Franje Christus Vivit rekla da ih moramo razvijati.

Središnje je pitanje možemo li jednostavno prenijeti elemente svog izvanmrežnog života na internetsku domenu ili trebamo tražiti potpuno nove oblike - uvijek nadahnute velikom tradicijom Crkve koja je u svako doba tražila nove oblike za živjeti i širiti vječnu poruku evanđelja. Vjerojatno odgovor ide u oba pravca.

Kako doživljavate današnje mlade koji vam pristupe?

Današnji mladi ljudi imaju mnogo pitanja o vjeri. Očekuju jasnu komunikaciju o vjeri, također o kontroverznim ili socijalno teškim temama. Pomak prema individualističnijem pogledu na čovjeka naglašava važnost rada s mladima kao subjektima. Oni onda postaju dio zajedničkog pastorala i usmjereni su na pronalaženje odgovora na temeljna pitanja u svom životu. Nasuprot tomu stoji pastoral koji se susreće s mladima kao pasivnim "predmetima" ili objektima koje treba "modelirati" slijedeći zadani put.

Mnoga nova sredstva komunikacije po svojoj su prirodi interaktivna, a ta interaktivnost također treba biti dio svake komunikacije vjere. Pasivniji pristup u većini slučajeva djeluje kontraproduktivno, a u ekstremnim bi slučajevima mogao čak stimulirati vjerski individualizam i konzumerizam, a ne aktivno sudjelovanje.

Kada zajednica usmjeri pozornost na svakog pojedinog vjernika na njihovu osobnom putu s Bogom i pomogne im da slijede taj put u stalnoj komunikaciji i odnosu s drugim članovima zajednice - koristeći se svim prikladnim sredstvima komunikacije - dok istodobno dopire i do onih koji još nisu dio te zajednice, tada je uz Božju milost ova zajednica spremna suočiti se s današnjim i budućim svijetom.

Mogu li mladi i stariji zajedno raditi na pastoralu?

Digitalni svijet koji nas okružuje nudi mnoge velike mogućnosti za Crkvu na svim razinama. Istina, važno je znati granice onoga što se može postići i da svi dobiju potrebnu pažnju i brigu. Ali ovo nas ne bi smjelo spriječiti da budemo inventivni u korištenju modernih sredstava komunikacije, koja će ovdje ostati. Pogotovo mlađe generacije ne mogu zamisliti život bez njih. Kao Crkvi nudi nam se izvrsna platforma za komunikaciju koja može pomoći mnogim zajednicama, uključujući one koje se sada bore.

Iako je istina da je masovna komunikacija jednostavna, fokus na manju zajednicu bit će presudan. Ironija je u tome što, iako internetski rad istodobno može doseći milijune ljudi, najučinkovitiji internetski pastoral ne razgovara s bezličnim masama, već sa zajednicom ljudi koja se može vidjeti i međusobno komunicirati. Nisu zajedno u istoj sobi, možda se nikada neće fizički sastati, ali dijele duboko kršćansko iskustvo zajedništva i jedinstva u Gospodinu. Njihov odnos nije ekskluzivan, a svaki član internetske zajednice također pripada jednoj ili više lokalnih zajednica.

Na tragu toga mogu reći da mlađa i starija generacija zajedno mogu uspješno iskustvo sporadične molitve na mreži pretvoriti u razvoj istinskih mrežnih zajednica koje žive zajedno, mole zajedno i dopiru do drugih s porukom evanđelja na nove digitalne načine.

Koji je najteži izazov s kojim se suočava svećenik ili laik koji treba komunicirati i privući mladu osobu u Crkvu?

Vjera se temelji na osobnom odnosu s Isusom Kristom, odnosu koji se živi i doživljava s drugima u zajednici Crkve. Vjeru navješćuju članovi zajednice, ali pojedinac je taj koji mora tražiti krštenje, kao na primjer u dijalogu između Filipa i Etiopljanina (Dj 8,26-40).

Kroz krštenje pojedinac se pridružuje u zajedništvu s Kristom i postaje dijelom obitelji svih vjernih. Očito je da se vjera uvijek živi u zajednici s Kristom i njegovom Crkvom, tako da u kršćanstvu nema mjesta apsolutnom individualizmu.

Papa Franjo je osudio kulturu sebičnog individualizma. To ne oduzima stvarnost današnjeg svijeta u kojem se evanđelje navješćuje visoko individualistički nastrojenim ljudima.

Baš kao što je Filip učinio s Etiopljaninom, objašnjenje evanđelja mora započeti tamo gdje su ljudi, tako da današnji nasljednici Filipa trebaju pronaći vlastiti jezik, argumente i metode kojima će navijestiti Božju ljubav svakom pojedincu. Kad im se Crkva obraća kao pojedinačnim subjektima, pozivajući ih da budu dio lokalne i globalne kršćanske zajednice, to će im pomoći da postupno usvoje zajedničarski način života, što će imati velik učinak na način na koji komuniciraju.

Suvremeni apostol suočava se s drugim izazovima. Kao prvo, način komunikacije drastično se promijenio u prošlom desetljeću. Promjena slova (oko 2400. pr. Kr.) u telegraf (18. st.) trajala je nekoliko tisućljeća. Pomak prema radiju (19. st.), a zatim i televiziji (20. st.) trajao je manje od jednog stoljeća.

Otkako je početkom 1990-ih internet postao dostupan sve većem broju ljudi, promjene su se dogodile u desetljećima uvođenjem društvenih medija 2000. Ono što su do sada uspostavljene društvene mreže, uvedeno je tek prije nekoliko godina, na primjer Facebook (2004.), YouTube (2005.), Twitter (2006.), WhatsApp (2009.), Instagram (2010.) i Snapchat (2012.).

Društvene mreže su među prvim ključnim "mjestima" pripadanja današnjim mladim ljudima, osim obitelji, prijatelja i školskih kolega. Ne treba reći da društveni mediji imaju velik utjecaj na svakodnevni život i identitet mladih ljudi. Relativno nedavne promjene u komunikaciji s njihovim učinkom na svaki aspekt ljudskog života uspoređene su s onima izazvanim izumom kotača.

I komunikacija između pojedinaca i skupina uvelike je napredna modernim sredstvima društvenog priopćavanja. Učinkovit odgovor na ove promjene pokazat će nove mogućnosti, omogućujući brzu i trenutnu komunikaciju s ljudima u gotovo svim dijelovima svijeta. To otvara nove i snažne mogućnosti za svakodnevno naviještanje i življenje vjere.

Međutim, bilo bi neodgovorno zatvoriti oči za određene rizike i poteškoće povezane s tim novim razvojem događaja. Ljudi mogu postati izolirani, ograničeni u svojoj privatnosti, doživotno obilježeni, progonjeni i slično.

Važno je biti svjestan tih poteškoća, ali ne i biti paraliziran njima. Ljudi u Crkvi prečesto započinju nabrajanjem opasnosti društvenih mreža, ali strah je loš savjetnik i lako je zalutati kad se uzmu u obzir sve moguće poteškoće. Crkva ima vrlo važnu ulogu u digitalnom svijetu, a velik dio nje još treba razviti. Zapravo je pomoć mladih generacija itekako potrebna jer crkvena zajednica često izražava poteškoće u držanju drastičnih i brzih promjena u komunikaciji. Često bi se moglo činiti da je Crkva prisiljena na neugodnu ravnotežu između važnosti očuvanja i objavljivanja Istine evanđelja u cijelosti i korištenja novih načina komunikacije koji, čini se, ne dopuštaju uvijek to.

Istodobno, mnogi u Crkvi traže odgovor na promijenjenu situaciju često koristeći nova sredstva komunikacije s velikim plodovima i uvijek s velikim trudom.

Kakva su očekivanja mladih na tom tragu? Imate li neki pozitivan primjer?

Mladi posebno očekuju da Crkva širi svoju poruku kroz nove i moderne medije. Potpuno razrađeni opći pristup još nije razvijen, a možda se uopće ne može razviti s obzirom na brze promjene. Te promjene u komunikaciji zahtijevaju kontinuirano istraživanje novih  mogućnosti komuniciranja i posebno pristupa mladim ljudima.

Globalna interaktivna multimedijska inicijativa Tvitanje s Bogom može ukratko poslužiti kao studija slučaja i primjer pozitivne uporabe moderne komunikacije u ovom kontekstu. Izvorno pokrenuta u nizozemskoj župi s nekoliko mladih ljudi, ova je inicijativa sada prisutna u zemljama diljem svijeta i dostupna je na više od 30 jezika. Ona koristi uobičajene medije poput knjige, zajedno s mrežnim materijalom putem društvenih mreža i aplikacijom za mobitel. Inicijativa započinje stvarnim i egzistencijalnim pitanjima koja postavljaju pojedinci diljem svijeta, a potom stupa u dijalog s njima zajedno tražeći odgovore istražujući logične argumente i obrazloženja. Cilj je pomoći pojedincima da rastu u vjeri, a ne samo da prenose intelektualno znanje.

Interaktivne metode dijeljenja među pojedincima o središnjim pitanjima katoličke vjere pokazale su se vrlo učinkovitima, a projekt nastavlja rasti diljem svijeta i na mreži i izvan nje. Ne samo da su mladi glavna fokusna skupina na prijmu: oni su i glavni akteri u stvaranju i održavanju platforme Tvitanje s Bogom. Mladi dolaze do svojih vršnjaka koristeći se sredstvima komunikacije našeg doba. U tom smislu Tvitanje s Bogom odgovara na mnoge potrebe koje su mladi iskazali na predsinodalnom sastanku 2018. Tu se uključuje važnost da Crkva upozna mlade ljude tamo gdje oni jesu, počevši od njihovih pitanja, bez straha od tabua i prijepora, dok ih prati na putu s Gospodinom i pomaže im da razumiju sve što je o Bogu rečeno u "drevnim", ali i modernim spisima, baš kao što je to Isus činio s učenicima na putu za Emaus.

Primjer Tvitanje s Bogom samo je jedan od mnogih izvrsnih inicijativa koje se danas mogu naći na mreži. Te inicijative pokazuju kako je moguće komunicirati s današnjim mladim ljudima o duboko religioznim temama povezanim s njihovim osobnim samorazvojem i vjerskim pogledima, bez straha od korištenja suvremenih sredstava komunikacije ili tabua u dijalogu o vjeri.

Kad smo već kod koronavirusa...Kako je pandemija utjecala na Vaš rad s mladima?

Ono što je vrlo žalosno je da mnogi ljudi pate i imaju poteškoće zbog pandemije.

S projektom Tvitanje s Bogom mogli smo nastaviti raditi jer smo već u potpunosti djelovali na mreži. Primijetili smo da je bilo puno pitanja. Zbog toga smo našem mrežnom materijalu dodali novo poglavlje koje sadrži 20 pitanja poput: Kako mogu ispovijedati svoju vjeru u krizi? Kako mi vjera može pomoći u teškoj situaciji?

I dugo vremena kad su crkve bile zatvorene, s našim međunarodnim timom slavili smo misu putem interneta. To je bilo važno sudionicima. Bilo je vrlo međunarodno, ljudi iz Brazila, Australije, Švedske i puno drugih europskih zemalja bili su "prisutni" na takvoj misi.

Autor ste nekoliko knjiga, imate li novih planova za budućnost?

Moj uobičajeni odgovor na ovo pitanje je da morate pitati Duha Svetoga! Naša međunarodna mreža sve je aktivnije uključena u ono što radimo. I mnoge nove ideje rastu. Pogotovo jer djelujemo u okruženju u kojem još nije sve poznato, moramo biti fleksibilni i otvoreni da odgovorimo na zahtjeve današnjice. Trudimo se osluškivati ​​Božju volju za svaki naš korak. Ovdje možemo reći da je pandemija pokazala koliko su mogući smisleni odnosi na mreži. Nadamo se da ćemo i dalje graditi našu međunarodnu zajednicu ljudi koji žele slijediti Isusa u svom životu, ma gdje živjeli.