Razgovarala: Josipa Prskalo

S. M. Maria-Ana Kustura rođena je 1952. u Podgrađu, u općini Uskoplje, gdje je završila osnovnu školu. U Belgiji je, kamo je otišla 1966., završila višu medicinsku školu 1973. te je iste godine ušla u Družbu sestara Služavki Maloga Isusa, provincije Bezgrešnog Začeća BDM u Sarajevu. Prve redovničke zavjete položila je 1975. nakon čega je ponovno otišla u Belgiju gdje je u domu za starije, bolesne i nemoćne obnašala službu glavne medicinske sestre. Tijekom tog razdoblja, kao izvanredan student, završila je Katehetski institut u Sarajevu.U Rimu je boravila od 1984. do 1988. gdje je, na Papinskom sveučilištu Salesianum, pohađala studij pedagoških znanosti te je stekla magisterij iz područja pastorala mladih.Od 1988. do 2006. – kada je u lipnju izabrana za vrhovnu glavaricu Družbe, obnašala je razne službe u Družbi i Provinciji. Također, 2006. u listopadu izabrana je i za predsjednicu Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica – HUVRP-a. Već više od 20 godina – od 1994., obnaša službu savjetnice Vojnog ordinarija za međunarodnu suradnju. Za provincijsku glavaricu Družbe SMI izabrana je 2017.

Poštovana s. M. Maria-Ana, možete li nam reći koja je nakana Jubilarne godine nadbiskupa Josipa Stadlera i što ona predstavlja za Vašu provinciju?

Prije svega, hvala Vam od srca što ste mi dali mogućnost da našu javnost podsjetimo na neizmjerni doprinos našeg utemeljitelja, sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera za ovu našu zemlju, Bosnu i Hercegovinu, jer je on doista bio najveći crkveni dostojanstvenik svog vremena.

Da, imate pravo, mi sestre Služavke Maloga Isusa, željele smo povodom svetkovine Bezgrešne i zaštitnice naše Sarajevske provincije, te obilježavanja smrti našeg utemeljitelja podsjetiti javnost da u 2018. planiramo obilježiti obljetnice sluge Božjega nadbiskupa Stadlera: 175. rođenja, 150. svećeničkog ređenja i 100. obljetnicu smrti.

Za našu Provinciju, to je prije svega velika čast, naravno i obveza, zbog toga što mi živimo na izvorima Družbe, ovdje u Sarajevu, jer sve je ovdje započeto davne 1890. upravo sa slugom Božjim nadbiskupom Stadlerom.

Prvi vrhbosanski nadbiskup čiji je rad bio blagoslov ne samo za nadbiskupiju, nego i za ovu zemlju i Crkvu, živio je u razdoblju koje je također imalo teške i burne trenutke. U kakvom ozračju danas Provincija dočekuje njegovu 100. obljetnicu preminuća?

Iz perspektive vremena u kojemu živimo, nekada imam dojam da se od tada ništa nije promijenilo. Preživjele smo tri rata i očito da se još uvijek oporavljamo od posljedica. Još uvijek su oko nas mnogi siromasi, napuštena djeca, beskućnici, nezaposleni. Ugroženo je dostojanstvo čovjeka, obitelji, poremećene vrednote…

Mi sestre Služavke Maloga Isusa, tijekom proteklih 100 godina opetovano obnavljamo naše samostane po treći put i pokušavamo unatoč svim teškoćama biti u službi onih koji su potrebni naše pomoći. Nikada ne gubimo nadu, jer „Bog je davao, daje i dat će“, rekao je naš utemeljitelj.

Što nam možete reći o planovima vaše Provincije u vezi s načinom obilježavanja Jubileja koji traje do 8. prosinca 2018.?

Pred nama je dakle 2018., puna raznih događanja, za koje se ozbiljno pripremamo. Naime, s obzirom da je nadbiskup Stadler, rođen u Slavonskom Brodu, ako Bog da, njegovu 175., obljetnicu rođenja proslavit ćemo u Slavonskom Brodu u župi Gospe od brze pomoći, odnosno crkvi gdje je kršten, 28. siječnja. Euharistijsko slavlje predvodit će mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup.

Zatim ćemo, također u Slavonskom Brodu, proslaviti 150. obljetnicu svećeničkog ređenja i tim povodom bit će blagoslovljen Stadlerov Centar – novo zdanje sagrađeno njemu u čast u Brodskom Vinogorju. Euharistijsko slavlje i blagoslov predvodit će Vinko kard. Puljić, nadbiskup vrhbosanski. A 100. obljetnicu smrti sluge Božjega Stadlera, obilježit ćemo u Sarajevu jer je 1918. godine na blagdan Bezgrešne, 8. prosinca, preminuo i pokopan u sarajevskoj katedrali. Tim povodom bit će upriličen studijski dan u organizaciji Vrhbosanske nadbiskupije, KBF-a i naše Družbe SMI.

Ponekad nismo možda dovoljno ni svjesni baštine koju je sluga Božji Josip Stadler ostavio. Na što Vi želite staviti poseban naglasak kada govorimo o ovomu?

Naš utemeljitelj bio je izuzetno nadaren i svestran čovjek, izuzetnih kvaliteta, kao čovjek, vjernik, crkveni dostojanstvenik. Sve ono lijepo na crkvenom, kulturnom i građevinskom planu što nas danas okružuje u Bosni i Hercegovini, njegova su djela tako da ga je nadbiskup Strossmayer, njegov suvremenik prozvao „Čudotvorcem“, a u društvu je često bio nazivan „Ocem siromaha“. Naravno da ga mi sestre Služavke Maloga Isusa smatramo našim ocem i utemeljiteljem te smo ponosne na sve ono što je tijekom svoga života učinio za našu Družbu, za ovu mjesnu Crkvu i za ovu zemlju Bosnu i Hercegovinu.

Vaša Družba je, slobodno možemo reći, srce Stadlerova djelovanja i kuca punih 127 godina. Možete li nam izdvojiti najvažnije podatke o aktualnom stanju Družbe?

Sluga Božji, nadbiskup Stadler je od samog svog dolaska u Sarajevo, 1883., vidjevši toliku sirotinju samo želio pronaći put i način kako pomoći i riješiti pitanje siromaštva u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini. Kada je već bio sagradio prvo sirotište, našao se pred novim izazovom – kako riješiti skrbništvo te siromašne i napuštene djece? Možemo doista pretpostaviti da ni on sam nije bio svjestan kako rješavanjem ovog pitanja s nekoliko djevojaka iz sirotišta u Trstu, u biti nastaje nova Družba koju je osnovao, bio njen začetnik, i pratio Družbu u pravnom smislu te bio, takoreći, njezin poglavar dugi niz godina.

Družba danas djeluje u tri pokrajine, odnosno Provincije – Sarajevska sa sjedištem u Sarajevu, Zagrebačka sa sjedištem u Zagrebu i Splitska sa sjedištem u Splitu. Vrhovna uprava od osnutka Družbe bila je u Sarajevu, a zatim od 1949. kada su nas komunističke vlasti protjerale iz Sarajeva, njeno sjedište je izmješteno u Zagreb, na Ksaver, Naumovac br. 12. Družba danas ima 345 sestara raspoređenih u 35 vlastitih samostana i 27 zajednica gdje sestre djeluju u crkvenim institucijama.

Ovo je također, jedina Družba osnovana na bh. tlu (1890.). Kako taj važan događaj opisati s današnje vremenske distance?

Da, mi se osjećamo privilegirane što smo osnovane u ovoj zemlji koju doživljavamo kao svoju jedinu domovinu gdje su naše sestre rođene, gdje je utemeljitelj živio, učinio mnoga dobra djela i sve što je imao i znao ulagao je u ovu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Ponosne smo na to što smo jedina redovnička Družba osnovana na tlu Bosne i Hercegovine, a specifičnost naša jest upravo u tome da sve naše sestre pripadaju isključivo hrvatskom narodu jer mi nismo međunarodna Družba kao mnoge koje djeluju na ovim prostorima. Mi smo, dakle, usuđujem se reći, „domaće sestre“, bliske ovom podneblju, razumijemo njegov mentalitet i takve želimo ostati.

Dijecezanski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega Stadlera pokrenut je 2002., a završen 2008. kada su svi dokumenti na dijecezanskoj razni predani Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Znate li u kojoj je fazi trenutno ovaj proces?

Biskupijski proces sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera završen je 2008. i iste godine svi su dokumenti predani u Kongregaciju za kauze svetaca. Riječ je doista o velikom broju dokumenata, nešto više od 45 000. Naravno, ovdje je riječ o povijesnom procesu i stoga će se sve sporije odvijati. Više o svemu ovomu mogao bi Vam reći postulator, mons. Pavo Jurišić, a na nama je moliti kako bismo ga što prije štovali kao sveca, premda ga mi sestre Služavke Maloga Isusa smatramo svecem jer smo njegovo živo djelo po Božjoj providnosti.

Povodom otvaranja Jubilarne godine vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić uputio je svoje pismo vjerničkom puku Vrhbosanske nadbiskupije. Koji su njegovi naglasci?

Nadbiskup Vinko kard. Puljić u poslanici upućenoj svećenicima, redovnicima, redovnicama te vjerničkom puku Vrhbosanske nadbiskupije 22. studenog 2017. poziva da se svi aktivnije uključe u obilježavanje Stadlerova dana svakog osmog u mjesecu, hodočašćem na grob sluge Božjega Josipa Stadera i obnovom duha prema njegov duhovnoj baštini i poticajima. U završnim riječima pisma kardinal Puljić je kazao: „Zato od srca ljubazno pozivam sve svećenike, redovnike i redovnice da upoznaju narod sa životom i radom sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, kako bi nadahnjujući se njegovim životom u ovim vremenima sačuvali snažnu vjeru, ustrajnu nadu i veliku ljubav prema Bogu i bližnjemu.“

Budući da ste ove godine izabrani za provincijsku glavaricu, što ovaj Jubilej unosi u Vaš mandat?

Svaki jubilej koji se slavi jest milosno vrijeme kada se s posebnom zahvalnošću prisjećamo neizmjernih Božjih djela koje nam je učinio. Za mene osobno ova slavlja Jubileja našeg utemeljitelja koja želimo proslaviti jesu prije svega čast i privilegij za kojeg sam Bogu zahvalna. Naravno, zajedno s mojim sestrama u Provinciji i Družbi pripremamo se na najbolji mogući način jer to doista naš utemeljitelj zaslužuje, s obzirom da je cijeli svoj život uložio u ovu mjesnu Crkvu i našu Družbu. Nama je jedina želja da sve sestre potaknemo kako bi duh utemeljitelja zaživio u svakoj članici Družbe te da ljubav koju je on imao zdušno ugrađujemo u našu domovinu i ovu mjesnu Crkvu.

Također, izašao je i prigodni logo čiji je autor dizajner Mate Zdilar. Možete li nam ga rastumačiti?

Logo sadrži sljedeće elemente: znak – svjetiljka; lik – sluga Božji Josip Stadler; put – sluga Božji Josip Stadler; geslo – Svjetiljka koja gori i svijetli; jubilarna godina – 1918. – 2018.
Tumačenje logotipa: znak Jubileja izražen je u svjetiljci koja ima svoju cjelinu, a označava savršenost i puninu Krista koji je Svjetlo svijeta. U donjem dijelu znaka izražena je svjetiljka s križem koja simbolizira Krista „vječno svjetlo“. U središtu je lik sluge Božjega Josipa Stadlera naslonjen na svjetiljku – Krista što govori o Stadlerovoj predanosti, vjernosti i povjerenju u Krista kroz ovozemaljski život. Geslo Svjetiljka koja gori i svijetli temelji se na Isusovim riječima iz Ivanova evanđelja 5,35. „On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.“ Ovim riječima Isus završava svoje svjedočanstvo o preteči Ivanu Krstitelju. Te riječi upućuju i na Stadlerove riječi koje je izrekao povodom svoga prvog nadbiskupskog putovanja u Sarajevo 1882.g. s kojima je naznačio svoje pastirsko poslanje: „Oganj dođoh baciti na zemlju, pa što hoću ako je već planuo!“ (Lk 12,49). Na spomeniku podignutom ponad groba sluge Božjega Josipa Stadlera u sarajevskoj katedrali, njegov nasljednik nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić dao je u mramor uklesati ove Isusove riječi „Ille erat lucerna ardens et lucens“ – Bio je svjetiljka koja gori i svijetli. (Iv 5,35).

U znaku su korištene boje: zlatno-žuta, bijela i smeđa. Zlatno-žuta boja simbolizira svjetlo zapaljene svjetiljke – Krista Jaganjca – čije svjetlo obasjava cijeli svemir i daje život svemu stvorenomu. Bijela boja označava svjetlost božanske prisutnosti. „Haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. (Mk 9,3) Ovdje simbolizira, krsni život, svjedočanstvo zajedništva s Gospodinom što je sluga Božji Josip Stadler posvjedočio svojim životom. Smeđa boja označava askezu, siromaštvo, zajedništvo i ljubav. U logotipu ističe izražene kreposti sluge Božjega Josipa Stadlera i njegovu uronjenost u život s Bogom i s bližnjima.

Svaki jubilej koji se slavi jest milosno vrijeme kada se s posebnom zahvalnošću prisjećamo neizmjernih Božjih djela koje nam je učinio. Za mene osobno ova slavlja Jubileja našeg utemeljitelja koja želimo proslaviti jesu prije svega čast i privilegij za kojeg sam Bogu zahvalna.