Mr. Matea Mauer, psiholog u Službi za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti

Vjera i obitelj imaju pozitivan utjecaj u borbi protiv ovisnosti


U povodu Međunarodnog dana borbe protiv zloporabe droga, koji se obilježava 26. lipnja, razgovarali smo s psihologinjom mr. Mateom Mauer koja godinama radi s djecom i mladima u cilju prevencije različitih vrsta ovisnosti...

Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Matea Mauer rođena je 1986. u Vinkovcima gdje je završila gimnaziju. Na Sveučilištu u Osijeku pohađala je studij psihologije te 2011. stekla zvanje magistra. Od 2013. do danas djeluje kao psiholog u Službi za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja pri Zavodu za javno zdravstvo Vukovarsko-srijemske županije. Osim toga vanjski je i terenski koordinator u znanstveno-istraživačkom projektu Zloporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Hrvatske koji zajednički provode Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Također redovito sudjeluje na međunarodnim, nacionalnim i lokalnim konferencijama i stručnim skupovima s ciljem usavršavanja i stjecanja dodatnih znanja.

S njom smo razgovarali o drogama, razlozima započinjanja konzumiranja opojnih tvari te što je danas u tom kontekstu najopasnije za mlade ljude.

Poštovana, na početku, možete li nam reći što su to zapravo droge, koja je njihova definicija?
Iako je često mišljenje kako određene droge nisu opasne, moramo naglasiti da je droga svaka supstanca koja se zloporabljuje zbog njezina djelovanja na naš središnji živčani sustav (SŽS).  Psihoaktivne droge su one koje djeluju na naš središnji živčani sustav i tako utječu na naše mišljenje, osjete, percepciju, govor, raspoloženje i ponašanje.

Postoji mnogo podjela psihoaktivnih tvari, ali prema načinu djelovanja na svijest, razlikujemo šest osnovnih skupina droga, a to su: stimulansi, depresanti, opioidi, halucinogeni, nikotin i marihuana.

Stimulansi su spojevi čije djelovanje karakterizira ubrzavanje prijenosa poruka u živčanom sustavu, ubrzanje rada srca, proširenje zjenica, povišenje krvnog tlaka i porast tjelesne temperature, smanjuju osjećaj gladi i umora te povećavaju budnost, poboljšavaju raspoloženje sve do euforije, ali mogu potencirati antisocijalno i agresivno ponašanje. Najpoznatiji stimulans, kofein, stvara relativno blage učinke u usporedbi s ostalim pripadnicima ove skupine.

Najčešće rabljeni psihostimulator je ecstasy koji ima i halucinogeno djelovanje pa se ponekad ubraja i u tu skupinu. Ecstasy je stekao veliku popularnost među mladima koji posjećuju rave-partyje jer omogućava višesatno plesanje i smatra se da emocionalno približava drugima, pojačava senzibilitet, empatiju i bliskost. Zbog izrazito nečiste supstance od koje se proizvodi, oni koji kupe i uzmu tabletu ecstasyja nikada ne mogu znati koji je njezin stvarni sastav. U njoj može biti i kokaina, amfetamina, kofeina, ali i cementa i drugih tvari. Osim ecstasyja, u ovu skupinu ubrajamo još i amfetamine, metamfetamine, kokain i sl.

Depresanti, kao što im i ime govori, imaju potpuno suprotan učinak od stimulansa te su to sredstva umirujućeg, uspavljujućeg djelovanja. U malim količinama takva sredstva mogu učiniti da se osoba osjeća opuštenije i manje zakočeno, dok u većim količinama utječu na koncentraciju, koordinaciju pokreta, usporavaju i oštećuju sposobnost reagiranja na podražaje, a mogu dovesti do nesvijesti, kome pa i smrti. Alkohol i još nekoliko vrsta supstanci smatraju se općim depresorima SŽS-a. Usprkos poželjnim učincima, većina ovih supstanci dovodi do ovisnosti, psihičke i fizičke, različita intenziteta.

Od opijatskih droga najpoznatiji i najsnažniji jest heroin. Heroin je jači derivat morfija koji se proizvodi iz opijumskog maka. Primarna medicinska uporaba opioida bila je ublažavanje jakih bolova, no ove tvari također proizvode opušteni osjećaj zadovoljstva i dobrobiti, a pronalazimo i raznovrsne sintetske spojeve koji imaju isti mehanizam djelovanja kao što je metadon koji služi u liječenju, odnosno terapijskom postupku odvikavanja intravenskih heroinskih ovisnika. Opioidi i depresanti SŽS-a imaju jednu zajedničku stvar, a to je depresija disanja i slučajno predoziranje koje može dovesti do smrti kao rezultat kombiniranja narkotika s alkoholom. Opijate karakterizira stalni rast tolerancije, što znači da što se droga uzima duže i u sve većim količinama, njezino je djelovanje sve slabije. Heroin izaziva snažnu psihičku i fizičku ovisnost. Mortalitet među ovisnicima o heroinu je visok, a najčešći uzroci smrti su predoziranje ilinečista droga, samoubojstva, ali i ostale bolesti povezane s intravenskim uzimanjem kao infekcije, uključujući AIDS. Od kroničnih bolesti većina ovisnika preboli ili trajno ostaje nositelj virusa hepatitisa B i C.

Halucinogeni su kemijske tvari koje svojim djelovanjem na središnji i vegetativni živčani sustav izazivaju čitav niz poteškoća u psihičkom funkcioniranju koje nazivamo psihotičnim simptomima kao što su nepredvidljive promjene raspoloženja, promijenjen osjećaj stvarnosti, povećana osjetljivost na podražaje, depersonalizacija i niz fizioloških promjena. Ova skupina obuhvaća širok raspon biljnih i sintetičkih tvari. Najpoznatiji halucinogen je LSD. Uz njega se u halucinogene svrstavaju meskalin, koji se dobiva iz vrste kaktusa, i psilocibil, koji se dobiva iz vrste gljiva. Halucinogena djelovanja može uzrokovati i droga fenilciklidin ili pcp.

Nikotin je glavni psihoaktivni sastojak u duhanu. Ima blaga stimulirajuća svojstva na SŽS, iako pušači često kažu da ih pušenje opušta. Snažna ovisnost o nikotinu javlja se kod većine redovitih korisnika duhana jer pokušaj odvikavanja od duhana, čak usprkos javnim zdravstvenim upozorenjima, često rezultira recidivom u roku od nekoliko dana ili tjedana.

Marihuana je najpopularnija psihoaktivna tvar među mlađom populacijom i najrasprostranjenija ilegalna droga. Njezina popularnost dijelom leži u pogrešnom vjerovanju da je potpuno neškodljiva. Pušenje marihuane često dovodi do osjećaja relaksacije, euforije, pojačanog apetita te rjeđe osjećaja paranoje i anksioznosti. Konzumacija marihuane ne stvara fizičku ovisnost, ali redovita uporaba dovodi do psihičke.

Na tragu Vašeg odgovora, može li se govoriti o gradaciji štetnosti droga, da je jedna „opasnija“ ili „bezazlenija“ od druge?  
Ne možemo govoriti da je konzumacija jedne droge bezazlenija od druge jer svaka od tih supstanci utječe na naš mozak i središnji živčani sustav na određeni način. Jedina razlika je u tome da neke droge izazivaju fizičku ovisnost, a neke psihičku.

Psihička ovisnost je stanje unutarnje prisile (znak gubitka kontrole) za povremeno ili redovito uzimanje sredstava ovisnosti radi stvaranja osjećaja ugode ili izbjegavanja nelagode te su znakovi apstinencije psihičkog karaktera. Ponekad je teško odrediti granicu između takve ovisnosti i životnih navika.

Fizička ovisnost je stanje prilagodbe organizma (staničnih procesa na sredstvo ovisnosti) koje se manifestira karakterističnim (u odnosu na vrstu tvari) poremećajima fizičke i psihičke prirode pri obustavljanju ili znatnom smanjenju u tijelo unesene količine psihoaktivne tvari.

S neuroznanstvenog stajališta teško je prihvatiti postojanje samo psihičke ovisnosti jer bi to značilo da psihičke funkcije nemaju svoju molekularnu osnovu u zbivanjima u našem mozgu.

O čemu sve mladi, ali i odrasle osobe mogu biti ovisni?
Za početak je potrebno definirati što je to ovisnost. Ovisnost se najjednostavnije može definirati kao stanje kada bez nečega ne možemo funkcionirati. Ovisnost o drogama je potreba za neprestanim i daljnjim uzimanjem supstance te se kao takva definira kroničnom i recidivirajućom bolešću.

Međutim, čovjek može biti ovisan i o jelu, igrama na sreću, televiziji, internetu, kockanju, klađenju, cigaretama, društvenim mrežama itd.Bilo koja aktivnost koja djeluje stimulirajuće na određenu osobu može postati ovisnička, odnosno može se razviti ovisnost o toj aktivnosti promjenom takva ponašanja iz navike u ponavljajuće i primoravajuće ponašanje. Zajednička je značajka svih ovisnosti da aktivnosti vezane uz tu ovisnost mogu postati središnji sadržaj i čimbenik življenja.

Među mlađom populacijom sve je češća ovisnost o internetu i društvenim mrežama, računalnim igricama te online klađenju što je jedan oblik ovisnosti o računalima i pametnoj tehnologiji te označava fenomen pretjerana ili ekstremna korištenja interneta u tolikoj mjeri da donosi opasnost po zdravlje.

Neka od epidemioloških istraživanja provedenih u Hrvatskoj i Europi pokazuju kako ovaj problem pogađa veliki broj, uglavnom, mladih osoba pa je tako istraživanje provedeno na većem broju adolescenata u Europskoj uniji pokazalo kako kod 4,4% njih postoji patološka uporaba interneta. Istraživanje provedeno na učenicima srednjih škola nekoliko županija u Hrvatskoj pokazalo je kako je trećina mladih na internetu više od 40 sati tjedno, što možemo opisati kao puno radno vrijeme.

Najčešće pitanje koje roditelji postavljaju jest koja je to vremenska granica nakon koje korištenje interneta počinje biti pretjerano. Prema dostupnim istraživanjima, kod odraslih osoba je ta granica 5-6 sati dnevno, dok je kod adolescenata granica 2-3 sata, što naravno ovisi o dobi, odnosno uzrastu. Prilikom korištenja interneta roditelji bi trebali biti upoznati sa sadržajima koje koriste njihova djeca, te bi trebali naučiti djecu osnovnim pravilima sigurna ponašanja prilikom korištenja interneta.

S obzirom na različite sadržaje koji su dostupni putem interneta, i prekomjerno korištenje interneta može imati nekoliko podskupina pa tako postoje ljudi koji pretjerano koriste društvene mreže poput Facebooka ili Instagrama (što je najčešće kod djevojaka), zatim osobe koje prekomjerno igraju online igre (što je najčešće kod dječaka), osobe koje su u stalnoj potrazi za novim informacijama i sadržajima putem interneta, te osobe koje učestalo pregledavaju dostupne pornografske sadržaje na internetu.

Ovisnički potencijal je tim veći što je naglašeniji virtualni aspekt cijele priče oko interneta, poput razvijanja stvarnih ili lažnih profila na društvenim mrežama, ili kod igranja igara. Temelj terapije ovisnosti o internetu je buđenje interesa za druge aktivnosti u slobodno vrijeme koje ne uključuju uporabu računala ili druge tehnologije te učenje savjesna korištenja interneta.

Svaka ovisnost sama po sebi nosi opasnost za zdravlje i život čovjeka. Ovisnosti o drogama su nekako najpoznatije jer su najstarije, ali i novije vrste ovisnosti koje su se pojavile u zadnjih desetak godina sa sobom donose nove opasnosti i izazove koje moramo shvatiti vrlo ozbiljno te raditi na njihovoj prevenciji i edukaciji javnosti o svim njihovim oblicima i znakovima koji se pojavljuju kao pozivi u pomoć.

Mnogi misle „samo da probam“ i „mogu odustati kad želim“. Mladi često ne razumiju što su to ovisnosti i zbog čega je problem ovisnosti složen?
Problem ovisnosti je uistinu vrlo složen i možemo reći da cijela ozbiljnost problema leži u činjenici koju smo ranije spomenuli, da je ovisnost kronična i recidivirajuća bolest, dakle dugotrajna i ponavljajuća. Bolest ovisnosti ne nastaje odjednom. To je proces za koji je potrebno vrijeme, ali se vrlo često dogodi da to vrijeme brzo prođe i osoba se nađe u situaciji da shvati opasnost tek kada je dosta kasno.

Sve počinje s probom. Netko iz društva nabavi neku drogu, obično joint i vršnjaci to probaju iz znatiželje ili se ne žele izdvojiti iz skupine. Velika većina adolescenata je jednom ili nekoliko puta u životu eksperimentirala s tzv. legalnim drogama kao što su duhan i alkohol, a sve veća dostupnost marihuane čini i tu skupinu eksperimentatora sve brojnijom. Jednom zadovoljena radoznalost ili dokaz „odraslosti“ mogu završiti na jednom ili nekoliko pokušaja konzumacije bez ozbiljnijih posljedica, i to se u najvećem dijelu slučajeva i događa. No, ponekad se mladima svide učinci koje izaziva određena supstanca, opuštenost, sklonost druženju, smijanju, zaboravljanje na probleme u školi ili u obitelji. Iz tih razloga dolaze u ponovni kontakt sa sredstvom ovisnosti i nastavljaju s konzumacijom koja je sve češća. Vrlo brzo zbog te konzumacije počinju zanemarivati svoje dnevne obveze, osnovne životne potrebe poput hrane ili sna, zanemaruju osobnu higijenu, ostvaruju lošije rezultate u školi ili na poslu. Tada je već vrlo teško prestati s konzumacijom. Sve završava s ovisnošću koja je najštetnija i najozbiljnija faza kada supstanca preuzima kontrolu nad životom, ona postaje najvažnija od svega drugoga i zbog nje se zanemaruje sve ostalo.

Kako je moguće da pored svih reklama, vijesti, filmova, knjiga i primjera iz okolice o štetnosti droga, mladi, a i oni malo stariji zaglave u tom paklu?
Veliki utjecaj na svako naše ponašanje, pa tako i ovo, ima biologija te okolina u kojoj se razvijamo i u kojoj živimo. Spomenuli smo kako se ovisnost razvija kroz vrijeme, a počinje eksperimentiranjem. To eksperimentiranje zbog znatiželje ili pritiska vršnjaka najčešće se događa u razdoblju adolescencije kada je mozak mlade osobe još uvijek u razvoju, sve do sredine 20-ih godina, pa zato i ne funkcionira poput mozga odrasle osobe. Svi dijelovi mozga koji su odgovorni za planiranje, predviđanje posljedica, određivanje prioriteta, kontrolu nagona i promišljenost razvijaju se kasnije. U tom razvojnom razdoblju spoznaja da ih neko ponašanje može skupo koštati i imati vrlo ozbiljne dugoročne posljedice, mladima ne dopire do svijesti. Neki stručnjaci uspoređuju mladi mozak s brzim, snažnim sportskim autom koji trenutno ima loše kočnice. S druge strane, svakako ne smijemo zanemariti ni okolinski čimbenik u razvoju ovisnosti koji također ima bitan utjecaj.

Koliko osobna vjera svakog pojedinca igra ulogu u procesu izlaska iz pakla ovisnosti?

Vjera i duhovnost imaju vrlo velik pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje čovjeka pa tako i u borbi s ovisnošću. Vjera promiče pozitivne vrijednosti u životu, a to je ono što je osobama koje se bore s ovisnošću dugi niz godina prijeko potrebno u održavanju motivacije i nade u bolji život. Mnogi ovisnici tijekom svog liječenja snagu pronalaze u vjeri jer se okreću samima sebi, razmišljaju o tome što je njima bitno, koje su im želje i ciljevi u životu, a vjera je tu kako bi održali tu snagu i u situacijama koje su teške, izazovne i u kojima bi najradije odustali.

Koliku ulogu u odvikavanju od droga igra obitelj? Može li obitelj ponekad biti i kočničar tog procesa?
Obitelj ima vrlo bitnu ulogu u životu svakog pojedinca. Prije same uloge obitelji u procesu odvikavanja, spomenula bih i važnu ulogu roditelja u prevenciji razvoja bilo kakvih rizičnih oblika ponašanja pa tako i ovisnosti. Najuočljiviji znak početka razvijanja problema je promjena ponašanja. Roditelji su ti koji najčešće prvi primjećuju određene promjene u ponašanju svoje djece jer obraćaju pozornost na djetetov uspjeh u školi, redovitost odlaska u školu, količinu novca koju djeca troše, na što ga troše, promjene u uobičajenim socijalnim aktivnostima kao što su izlasci, vrijeme izbijanja iz kuće, prijatelji. Bolest ovisnosti, kao što smo ranije spomenuli, ne nastaje odjednom. Što ranije reagiranje roditelja najbolji je put ka izlječenju. Roditelji bi trebali imati na umu da svako dijete može početi uzimati drogu, ali da postoje jednostavne vještine kojima roditelji mogu pomoći svojoj djeci da izbjegnu droge. U prvom redu tu je pokazivanje zanimanja za djetetove aktivnosti, za društvo s kojim provodi slobodno vrijeme te komunikacija s djetetom. Ako se problem uoči, nikako nije dobro zanemarivati ga ili bježati od njega. Stručna pomoć je dostupna svakome i nije ju sramota zatražiti. Osobe koje su u procesu liječenja ovisnosti suočavaju se sa stresnom situacijom i pozitivna socijalna podrška obitelji uz vlastite mehanizme za uspješno suočavanje sa stresom imaju vrlo važnu ulogu u napretku liječenja i dužem zadržavanju motivacije pojedinca za takvom promjenom u životu.

Koja je najbolja prevencija ovisnosti među mladima i općenito čitavom populacijom?
Rano otkrivanje od ključne je važnosti u sprječavanju da se eksperimentiranje s različitim psihoaktivnim sredstvima – duhanom, alkoholom, drogama te druga rizična ponašanja pretvore u ovisnost.

Mlade treba odgojiti da budu odgovorni, savjesni i kritični prema postupcima drugih ljudi kako bi, dođu li u kontakt s drogom, izbjegli kušnju da ju probaju, njome eksperimentiraju i tako postanu konzumentima i ovisnicima. Bitan aspekt u tom procesu jest edukacija i prevencija, i to ona primarna čija je svrha da do zloporabe droga ne dođe jer je mnogo bolje, učinkovitije i jeftinije spriječiti nego liječiti. Mlade osobe bi trebale čuti i biti objektivno informirane o drogama i njihovu djelovanju na zdravlje mnogo prije nego što dođu u priliku da naprave izbor i riješe dvojbu konzumirati ih ili ne.

Zadaća svih nas zdravstvenih, prosvjetnih i socijalnih djelatnika je provođenje antiovisničkoga odgoja, prevencije i edukacije mladih o drogama i njihovu štetnom utjecaju uz veliku potporu i suradnju društvene zajednice koja bi trebala osigurati više financijskih sredstava i konkretnih sadržaja za mlade kako bi im se omogućilo da svoje slobodno vrijeme provode sudjelujući u dobro osmišljenim, zabavnim i atraktivnim sadržajima te sportskim aktivnostima uz poticanje na druženje s vršnjacima.

Koji je zapravo savjet u svezi s pitanjem o drogama?
Reći NE kada svi ostali u društvu konzumiraju neku supstancu ili svojim ponašanjem dovode u opasnost sebe i druge je puno više cool nego se prikloniti pritisku vršnjaka. Svatko od nas je osoba za sebe, sa svojim vlastitim ogromnim rasponom vrlina i karakteristika koje nas čine posebnima i važnima. Upravo zbog naših vrlina, talenata, sposobnosti, želja i snova smo posebni i odgovorni biti najbolji u onome što radimo i volimo. Ne trebamo dopustiti da nam nečija loša ideja pomrsi planove i spriječi nas na putu uspješna i ispunjena života. Možda se ovo ne čini kao originalan savjet, ali svi mi smo originalni na svoj način i toga bismo trebali biti svjesni.