Unatoč režimu vjera u Sjevernoj Koreji još uvijek je na životu


Premda će mnogi reći kako je nemoguće da pod sjevernokorejskom komunističkom čizmom postoje katolici, ipak vlč. Kang ju-Seok ističe da je tamo vjera još uvijek na životu.

U razgovoru s novinarom Markom Riedemannom za katoličku organizaciju papinskoga prava Pomoć Crkvi u nevolji (Kirche in Not) vlč. Kang ju-Seok, ravnatelj Katoličkog sjeveroistočno-azijskog instituta za mir i suradnju, smještenog u Paju u Južnoj Koreji, tvrdi kako u Sjevernoj Koreji još uvijek postoji katolička zajednica. Cilj ovoga Instituta je proučavanje metoda izgradnje mira u Sjeveroistočnoj Aziji i rad na evangelizaciji Sjeverne Koreje.

Poštovani, s obzirom da vrlo malo znamo o Sjevernoj Koreji, možete li nam dati sliku svakodnevnoga života u toj zemlji?

Sjeverna Koreja često je viđena samo kao sigurnosni problem, zemlja s projektilima koju vodi iracionalni diktator. A često zaboravljano na priču 24 milijuna običnih ljudi koji žive u toj državi. Zapravo, mi i ne znamo mnogo o njihovim životnim pričama. Ipak, prema navodima onih koji su pobjegli iz Sjeverne Koreje, vidljivo je kako narod nije više u mogućnosti funkcionirati pod državnom socijalističkom ekonomijom – primjerice, postoji nedostatak hrane – tako da ljudi počinju krijumčariti dobra preko granice s Kinom. Mnoge izbjeglice izvješćuju kako sve više stranih informacija i stranih medija dospijevaju u tu državu. Mnogi Sjevernokorejci imaju pristup mobilnim telefonima, DVD uređajima, kompjuterima. Tako se povećava i broj onih koji u tajnosti gledaju južnokorejske filmove, sapunice, pa čak i holivudske filmove.

Zemlja ima oko 24 milijuna stanovnika, od kojih polovica žive ispod crte siromaštva?

U 1990-ima mnogi su postradali od gladi. Mi ne znamo točan broj, ali smatramo kako je u to vrijeme oko milijun ljudi umrlo od gladi. A i danas mnogi Sjevernokorejci trpe ekstremno siromaštvo. Budući da režim krši međunarodna pravila glede nuklearnoga naoružavanja, sankcije Ujedinjenih naroda traju već dosta dugo. Zabrinut sam za narod, poglavito siromašne i slave koji pate zbog tih sankcija.

Malo tko razumije političku strukturu u Sjevernoj Koreji, kult ličnosti obitelji Kim. Možete li nam to objasniti?

Mnogi eksperti kažu da je ta zemlja nalik religijskoj grupi i da narod obožava obitelj Kim. Na znamo točan razlog zašto ljudi to čine i kako društveni sustav funkcionira. No jednu stvar možemo razaznati: strah i mržnja prema ljudima (Južne Koreje) mogu biti razlog. Tijekom Korejskoga rata dva ili tri milijuna ljudi izgubilo je život u Sjevernoj Koreji i vlada ove države još uvijek koristi tu traumu svoga naroda.

Prije vladavine obitelji Kim, sjevernokorejski glavni grad Pyongyang u ranim 1900-im bio je izvor kršćanske aktivnosti te je bio poznat kao Jeruzalem Istoka. Na svom vrhuncu, troje od desetero ljudi u tom gradu bili su praktični kršćani, a u regionu je izgrađeno više od 2 000 crkava. Što se dogodilo da kršćani budu desetkovani tako brzo?

Nakon što je sjevernokorejski režim preuzeo kontrolu, vlada je smatrala da je religija njigov najopasniji neprijatelj. Stoga su na različite načine počeli progoniti religijske grupe. Čak i prije Korejskoga rata mnogi Sjevernokorejci, većinom kršćani, prešli su ranicu u potrazi za religijskim slobodama. Uz to, prije i tijekom rata u kojemu su milijuni ljudi ubijeni, kršćani su bez ikakvih posljedica bili progonjeni.

Danas postoje četiri odobrene Crkve u Pyongyangu: dvije Ruske pravoslavne, jedna Rimokatolička i jedna protestantska. One postoje kao „dokaz“ da sjevernokorejski režim tolerira religiju. Je li to samo fasada?

To je komplicirano. Katolička Crkva u Sjevernoj Koreji osnovala je Chosun katoličko člansko udruženje u vrijeme završetka Changchung katedrale 1988. S ovom katedralom i ovim udruženjem, počeli su predstavljati sjevernokorejske katolike, dok je Crkva u Južnoj Koreji započela niz napora radi međukorejske razmjene i potpore. Tijekom proteklih 20 godina, oni svećenici i katolici koji su različitim kanalima i prigodama uspjeli otići u Sjevernu Koreju posjetili su Changchung katedralu te nazočili svetoj misi zajedno sa sjevernokorejskim vjernicima. Humanitarna razmjena i pomoći također se odvija kroz Changchung katedralu. Međutim, reakcije prema sjevernokorejskoj Crkvi različite su kod južnokorejskih vjernika i svećenika. Neki su zadivljeni liturgijom u kojoj su sudjelovali, dok su drugi imali sumnji. Ipak, valja reći da je razumljivo što su neki bili sumnjičavi pitajući: „Jesu li Sjevernokorejci koji dolaze na misu u Changchung katedralu, uistinu vjernici?“

Prema mome mišljenju, istina je da postoje pravi vjernici među tim Sjevernokorejcima. Iako nazočne mobilizira sjevernokorejski režim, vjerujem da su neki od njih istinski katolički vjernici.

Imate li nadu da će jednoga dana kršćanstvo ponovno procvjetati u Sjevernoj Koreji?

Da. Ne uskoro nego veoma polako, no vjerujem da će se kršćanstvo vratiti na Sjever zajedno s reformama i otvaranjem Sjeverne Koreje. Sjevernokorejski režim neće tako lako spustiti svoj gard prema religiji i misionarskom poslu. Ipak, vjerujem da će Duh Sveti biti uz nas te zato ćemo trebati nastaviti s naporima s mnogo strpljenja.

KT