Anketa o svećeničkom pitanju


Svake nedjelje željno čekamo »Tjednik«, da vidimo, što nam plemenita i uzvišena donosi rubrika: »Svećenik i puk«, koja se nama jako mili.

Na anketu o tom pitanju trebao bi odgovoriti — priznajem — svaki katolik. Pokušat ću odgovoriti sama danas u ime mnogih naših građana i građanki.

Od djetinjstva poštovala sam svakog svećenika, jer samo on služi Bogu na osobiti način kod oltara, on nam znade najljepše govoriti o dragom Bogu i samo svećenik može smiriti ranjenu dušu. To poštovanje prema svećeničkom zvanju zadržala sam i kasnije u životu branila sam čast svećenika u svakoj prilici. Molila sam za svećenike, ali napose za onoga, čiju čast su ljudi najviše napadali. Ako je kriv, Bogu će odgovarati, ali sam molila, da Bog ukloni sablazan iz duša, koje su se radi toga tuđile Bogu i bježale od crkve.

Molim se dobrom Bogu, da plemeniti mladići odaberu svećenički stališ, kad nitko u mojoj rodbini nije postao svećenik.

U našem gradu organizirala je jedna dobra katolikinja pomoć za župu Rastičevo kod Kupresa. Prije dvije godine bilo nas je samo tri osobe, koje smo željele mnogo pomoći toj siromašnoj, gorskoj župi. Jedna je bila glavni pokretač svega. Ona je uz Božju pomoć našla uvijek dobrih katolika, koji daju materijalna sredstva, druga osoba prekrasno veze i priređuje stvari na slavu Božju, treća moli i žrtvuje svaki dan za rastičevsku župu i svećenički podmladak kroz ove dvije godine.

Danas znade cio naš grad za ovo malo, gorsko selo i oskudicu njenog svećenika. Dosta je reći: »Molim za Rastičevo«, drugoga objašnjenja ne treba. U tom kršćanskom nastojanju stoji na prvom mjestu naš prečasni župnik, koji pomaže svaki pothvat u tom pogledu i šalje radosnog srca predmete iz naše crkve u Rastičevo. Rastičevski župljani mole se za svoje dobročinitelje i mi smo uvjereni, da nas prati blagoslov Božji, jer pomažemo po mogućnosti crkvu i njenog svećenika.

Mislim, da bi se u svakom gradu našla po koja duša da pomogne duhovnim blagom, molitvom — mislim — i žrtvom ili vještinom svoje ruke ili sabiranjem sredstava siromašne, zaboravljene crkvice širom domovine i da bi mnoge osobe znale pomoći još bolje i ljepše nego što smo mi naše Rastičevo.

Isus ne će uskratiti nikomu svog blagoslova, kao što nije uskratio ni nama. Posebni blagoslov prima onaj, tko radi za crkvu i svećenika, jer radi za svog predobrog Boga!

Vinkovci, 20. VI. 1930.

 Lj. M.

Katolički tjednik 1930. /br. 26 /str. 6