Dne 24. travnja održalo je u Beču katoličko školsko društvo za Austriju svoju godišnju glavnu skupštinu. Na skupštini imao je bivši ministar predsjednik Hussarek svečani govor, u kojem je pogledom na vjersku školu kazao ovo:
»Danas mora svaki katolik da bude svijestan dužnosti, da brani svoje najviše kulturne ciljeve. Prije svega škola ne smije da postane bezvjerska ili protuvjerska. Mi se već danas nalazimo usred pokreta, što ga zovu kulturnim bojem.
U našoj državi, koja je danas demokratska, mi moramo zahtijevati, da bude škola uregjena prema vjeroispovijestima. Nama je potrebna konfesionalna škola. Prije nijesmo mogli da izvojštimo konfesionalnu školu, jer je to sprječavala raznolikost jezika u državi. Sadašnja naša država u jezičnom je pogledu jedinstvena, pa se može u njoj sasvim razviti bistvo Austrijanca. A to je bivstvo najuže skopčano s katoličanstvom.«
Kardinal Piffl govorio je o školskom pitanju:
»Ako bi bili katolički roditelji već davno prije svijesni teške odgovornosti, što ju imadu prema svojoj djeci, ne bismo se morali danas boriti za molitvu u školi i za vjerske vježbe, jer bi bio katolicizam pobjednikom u školi i u odgoju. Pogledajte malu Holandiju! Premda su ondje katolici u manjini, ipak su prošle godine pobjedonosno dovršili borbu za kršćansku školu, što su je vodili kroz desetljeća. I u revolucionarnoj Njemačkoj uveli su opet konfesionalnu školu. Gledajte Italiju, gdje je kardinal Ratti, sadašnji Papa, u »crvenom» Milanu postigao, da su se katolički roditelji organizovali i doprinijeli, da se vjera u školi uvažuje. Što mogu katolici u drugim zemljama, to možemo i mi. Moramo da odgojimo rod, koji neće zahiriti u nizinama materijalizma i sebičnosti, nego će sačuvati vjeru u Boga i u Božji auktoritet. A to ćemo postići jedino katoličkim odgojem.«
Nedjelja 1922. / br. 20 / str. 6