Beograd: Vjerski prirez


Vlada namjerava raspisati na sve državljane, koji plaćaju izravne ili neizravne poreze, još jedan novi porez: vjerski prirez. Od prihoda ovog prireza osnovat će vlada zakladu, iz koje će plaćati svećenike svih vjeroispovijesti.

Ne razumijemo, zašto treba uvoditi za uzdržavanje svećenstva još posebni porez. Ako je pravedno, da država doprinosi za uzdržavanje svećenika — a to je bez sumnje pravedno — neka se ti troškovi podmiruju iz redovitih državnih sredstava, kao što se podmiruju troškovi za činovnike, za vojsku, za učitelje itd. Zašto se za profesorske plaće ne uvodi profesorski prirez, a za oficire oficirski prirez? Čini se, kao da bi vlada tim novim prirezom htjela da izazove negodovanje i otpor proti svećeni-cima. Nikome nije drago plaćati poreze, a kad se bude od seljaka, obrtnika, trgovca na poreznom uredu uz sve ostale poreze tražilo još napose daj, plaćaj još i vjerski prirez! ljudi će se ljutiti i grdit će — ne državu niti poreznika, već svećenike. Na svakom će se koraku predbacivati svećeniku taj »popovski prirez« i gorak će biti kruh, što će ga svećenici primati od države na osnovu »vjerskoga prireza«.

Zastupnici iz Jugoslavenskoga kluba ogradili su se odrješito protiv «vjerskoga prireza«, ali je vlada ostala pri svojoj odluci. Sigurno ne iz ljubavi prema svećenstvu.

Nedjelja 1922. /br. 14 /str. 6-7