Iz katoličkih misija

Franjevačke misije


Kome od nas nijesu poznati naši dobri i revni Franjevci? Zar nije srce svakog pravog Bošnjaka upravo priraslo uz te dobre oce, koji su bili zaista pravi oci našem bijednom narodu, njegovi branitelji, zaštitnici i sve njegovo u najtežim i časovima njegovim. Ah. koliko je ovih dobrih otaca podnijelo mučeničku smrt u našim krajevima, koliko ih je ispustilo svoju plemenitu i svetu dušu za naš narod, koliko ih je rado pošlo u smrt samo da spasu naš narod i da mu dadu života. Zastalno danas ne bi bilo kod nas ni traga katolicizmu, da njih nije bilo.

Ali ne samo za nas, nego i za one najudaljenije i nama sasma nepoznate krajeve kuca ovo dobro očinsko srce sinova Asiškog Siromaha. Franjevački red imade danas najviše misijonara u poganskim zemljama. Eno ih još prije 700 godina, kako se žure u Afriku da siju sjeme Evanđelja. U 16. vijeku, za progon-stava u Japanu, umiru 23 sina sv. Franje mučeničkom smrću i prolijevaju krv za zapušteni i bijedni japanski narod. Tko su bili oni, koji su išli za drugog putovanja Kolumbova u nove zemlje američke, da tamo također donesu veselu vijest spasenja? Nitko drugi nego naši Franjevci. Oni su prvi tamo dospjeli, i naskoro osnuju vikarijat, gdje je bio Franjevac Bernard Boyl imenovan prvim apostolskim vikarom. Tu su mnogo učinili za obraćenje američkih pogana, te je sv. Franjo Solano uz sv. Petra Kla-vera najveći, misijonar Amerike.

Katolički Tjednik 1926. /br. 28 /str. 5