Ministar vjera dr. Janjić, koji bi imao da bude po svom zvanju pravoslavni svećenik, velik je prijatelj našoj »Nedjelji« i njezin veoma marljiv čitatelj. On prati njezino pisanje — kako veli — već evo treću godinu, i napokon je došao do uvjerenja, da je »Nedjelja« neprijateljski raspoložena ne samo proti svemu, što je srpsko i pravoslavno, već da je ona po svome pisanju očito protudržavna. Naročito je ujela g. ministra za srce jedna notica, što je izišla u 8. broju »Nedjelje«, a to s razloga, što se u njoj apostrofira sam gosp. ministar i što mu se otvoreno veli, da se on kao pravoslavni pop i beogradski ministar nema niti najmanje pačati u pitanje, da li će i koga će Sv. Otac imenovati kardinalom. Radi ove notice g. je ministar naredio državnom odvjetniku u Sarajevu, da ima progoniti urednika »Nedjelje«, i to na temelju nekakvog u našim stranama nikako poznatog, a za pravnike potpuno nerazumljivog § 103. srpskog krivičnog zakona. I to našem prijatelju g. Janjiću još nije bilo dosta. Išao je i podvalio Nj. V. kralju nekakav »ukaz«, kojim se urednik »Nedjelje«, koji je kanonik vrhbosanskog prvostolnog Kaptola, stavlja u »stanje pokoja«. Tim svojim aktom g. se ministar grdno posjekao. Jer zaveo je kralja u bludnju i dalo mu potpisati nešto, što u njegov djelokrug nikako ne spada. Po crkvenom pravu u Sarajevu imenuje kanonike Nadbiskup. On je imenovao kanonikom i urednika »Nedjelje«. I jedino Nadbiskup, odnosno viša crkvena oblast, može skidati ili stavljati u penziju crkvene funkcionare, i to samo u slučajevima, koji su u crkvenom pravu izrijekom navedeni. A koliko je nama poznato, među tim slučajevima nikako nije predviđeno, da se može skinuti sa svoga beneficija i otpustiti iz službe jedan kanonik, jedino zbog toga, što se pop Janjić osjetio pogođenim jednom noticom u »Nedjelji«. Na umirenje g. ministra Janjića možemo mu poručiti, da će naš urednik unatoč njegovu »ukazu« ostati aktivnim kanonikom vrhbosanskog kaptola.
Nedjelja 1924. / br. 22 / str. 5