Kako dugo ćemo još biti bez katoličkog dnevnika?


 

Tako mnogi pitaju, mnogi pišu, mnogi nariču. Da trebamo katolički dnevnik u hrvatskom narodnom životu, u ovom velikom kulturnom, pokretanju sadašnjosti prema neizvjesnoj budućnosti, to vadimo i osjećamo na svakome koraku. Ima organizacija, koje su prema veličini organizacije katoličke Crkve u hrvatskom narodu upravo neznatne, pa imadu po koji svoj dnevnik, koji zastupa njihove interese i njihove ideje te ih širi među mnoštvo svojih čitatelja. A mi katolici, polovica ove države, nemamo ni jednoga hrvatskoga dnevnika. Smiju nam se i rugaju, pa vele, da se po tome najbolje vidi, kako smo nesposobni za današnji život i kako katoličanstvo u nama ubija smisao za današnji način života borbe li propagande.

Rugaju nam se, a s naše strane ostaje kao i dosad. Mnogi se doduše miču, pitaju, pišu, traže, ali odziv je mali. Francuski indiferentizam uspio je, da uspava katoličke duše, pa da ne reagiraju tamo, gdje im prijeti najveća opasnost. Štampa u rukama protivnika vjere najopasnije je sredstvo protiv vjere i Crkve. Štampa u rukama katolika najjača je obrana, vjere i Crkve. A danas stoji 16 protuvjerskih i vjerski indiferentnih hrv. dnevnika na jednoj strani, a na katoličkoj strani nema ni jednoga.

Oni, koji shvaćaju tu strahovitu bojnu poziciju, gdje je poraz neizbježiv, vape za pomoć i pitaju, kako dugo ćemo još ovako bez katoličkog dnevnika lutati kao ovce bez pastira. Što da im se kaže? Od govor je kratak: dok svi ne upregnemo sve svoje sile za propagandu, koju vodi Pijevo Društvo za osnutak katoličkog izvanstranačkog dnevnika, da se skupi barem3000 sigurnih pretplatnika, k o ji će u napred plaćati pretplatu. I svaka druga pomoć pospješit će stvar, ali sabiranje pretplatnika najviše. Na to pomišljamo osobito sada u mjesecu prosincu, kada nam eto između Božića i Nove Godine dolazi Tjedan katoličke štampe za skupljanje pretplatnika svim katoličkim listovima. Ne zaboravimo na dnevnik!

Nedjelja 1923. / br. 49 / str. 1