Crkveni poglavari Južne Afrike svakom prilikom nastoje, da na svome upravnom području vjerno provedu papinske smjernice o katoličkom socijalnom radu. Još godine 1927. održali su južnoafrički biskupi konferenciju, na kojoj su zaključili, da se ima osnovati Katolički Narodni Savez za urođenike (Catholic African Union). Taj lijepi plan naišao je na nerazumljiv otpor samih bijelih katolika, koji su se bojali, da će uslijed te reforme bijelci izgubiti svoju supremaciju nad urođenicima. Biskupi nijesu popustili. Oni su izjavili, da je »njihova dužnost uvažiti i poduprijeti sve zakonite i razborite pokušaje urođenika, da podignu svoj društveni i materijalni položaj«. Formalnom osnutku »Katoličke Afričke Unije« pristupilo se međutim istom onda, kada je mnogo katolika pristupilo jednoj privrednoj organizaciji, koja je — osnovana na socijalističko- komunističkoj bazi — po izjavama svojih prvaka i po pisanju svojih časopisa nastrojena oštro protuvjerski. (Tako je to uvijek. Mi se katolici naučimo pameti istom onda, kada nas počnu stizati nedaće).
Cilj je »Katoličke Afričke Unije« zaštita katoličkih načela u školskom pitanju, u privrednom i političkom životu; nadalje: podizanje ćudoređa i higijene, unapređivanje gospodarstva i obiteljskog rada, osnivanje novčanih zavoda za puk i t. d.
Unija je dobro organizirana, posve prema sistemu Katoličke Akcije u Evropi. U njoj su učlanjena: društva katoličkih učitelja, gospodarstva društva, proizvađačke zadruge, pučke banke te gospojinske i djevojačke organizacije.
Unija će bez sumnje unaprijediti katolički život među urođenicima i još više praktično naglasiti vezu sveopće kršćanske ljubavi, koja obuhvata sve rase i narode.
Katolički tjednik 1930./ br. 43/ str. 3