Fojnica

Ljubav je domišljata


Iako je naša Fojnica, ta bosanska Švi­carska, bogata i rudama i šumama, izvor-vodama i ljekovitim radioaktivnim banja­ma, to je narod ipak siromašan. A ove se godine ruši stari samostan, koji poput ne­osvojive tvrđave, na podnožju visokog brda, gospoduje nad čitavom ubavom Fojnicom. Stari se samostan ruši, a istodobno i novi gradi baš na istom mjestu. A šta da narod pridonese? On će prenositi 15.000 opeka. Svatko, tko se penje do krasne cr­kve, ponese 1-2 a i više opeka. Ova do­mišljata ljubav zadivila je mnoge strance, koji u lijepoj prirodi i u ljekovitim banja­ma traže oporavak. A razumljivo je, da narod ljubi taj svoj samostan, jer njemu ima da zahvali, što Fojnica daje Crkvi i narodu lijep broj misnika, i redovnika i »petrovaca« (svjetovnih svećenika), i mi­sionara, i redovnica, pak i vrsnih majstora.

Baš po tomu Fojnica se i jest nadaleko pročula. Narod je uzdržao pravi kršćanski duh, ženske drže svoju tradicionalnu bosansku nošnju i čuvaju se lijepi narodni običaji. Svaka čast Fojničanima!

Katolički tjednik 1940./ br. 35/ str. 4