Iako je naša Fojnica, ta bosanska Švicarska, bogata i rudama i šumama, izvor-vodama i ljekovitim radioaktivnim banjama, to je narod ipak siromašan. A ove se godine ruši stari samostan, koji poput neosvojive tvrđave, na podnožju visokog brda, gospoduje nad čitavom ubavom Fojnicom. Stari se samostan ruši, a istodobno i novi gradi baš na istom mjestu. A šta da narod pridonese? On će prenositi 15.000 opeka. Svatko, tko se penje do krasne crkve, ponese 1-2 a i više opeka. Ova domišljata ljubav zadivila je mnoge strance, koji u lijepoj prirodi i u ljekovitim banjama traže oporavak. A razumljivo je, da narod ljubi taj svoj samostan, jer njemu ima da zahvali, što Fojnica daje Crkvi i narodu lijep broj misnika, i redovnika i »petrovaca« (svjetovnih svećenika), i misionara, i redovnica, pak i vrsnih majstora.
Baš po tomu Fojnica se i jest nadaleko pročula. Narod je uzdržao pravi kršćanski duh, ženske drže svoju tradicionalnu bosansku nošnju i čuvaju se lijepi narodni običaji. Svaka čast Fojničanima!
Katolički tjednik 1940./ br. 35/ str. 4