Na betlehemskoj poljani


Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Tiha i blaga bila je ta sveta noć,

Kad Spasitelj svijeta imao je doć’.

Na betlehemskoj poljani mirna stada sniju,

A pastiri kraj vatre se griju.

 

Da pokrate tu dugačku noć,

Pričali su o Mesiji, koji ima doć’.

Bol ih sviju obuze duboka,

Sjetiše se i starih proroka.

 

Dani prošli, vjekovi protekli,

Nema Krista, kojeg, su prorekli.

Srce plače, a duša se moli:

»Dođi, Kriste, utješi nam boli!«

 

»Dođi, Kriste, naša nado mila,

Zemlja se je u crno zavila.

Radi grjeha naših pradjedova

Nema mira, nema slakih snova.«

 

Prekide se ova priča mila,

Čuju šuštanj anđeoskih krila.

Noć se zasja kao bijela zora,

Pjev se čuje anđeoskih kora.

 

Veseli se, čovječanstvo cijelo,

Veliko se dogodilo djelo!

Čudna zvijezda preko neba brodi,

Eno, Krist se u Betlehemu rodi.

 

U štalici kao janje bijelo,

On će spasit čovječanstvo cijelo,

Štalica se kao sunce blista,

Djevica ga porodila čista.

 

Klanjajte se, kralji i pastiri,

Nek se slava cijelom zemljom širi!

Svi narodi neka Krista dvore,

U štalicu hrle ko u carske dvore!

 

 

Ilija Pandža, križar

Katolički tjednik 1937. / br. 51 / str. 9