Neobičan vjenčani dar


Neki Japanac, koji je prije nekoliko godina postao kršćaninom, pripovijeda, kako ga je k pravoj vjeri doveo jedan neobični vjenčani dar.

»Kad sam se — veli on — još kao mladić ženio, bio sam poganin. Nijesam poznavao ni jednog kršćanina. Još nikad nijesam ništa ni čuo o kršćanstvu, pa tako nijesam ni znao, da igdje opstoji kakva kršćanska vjera. Za vjenčanje sam dobio mnogo darova, kako je to kod nas u Japanu običaj. Jedan moj prijatelj boravio je u tuđini. On mi posla pismeno čestitku: »Ja ti nažalost ne mogu poslati nikakvog velikog dara prigodom ove svečanosti, ali ću ti ipak nešto darovati. Jednom sam našao negdje jednu molitvu, koja mi se vrlo svidjela i često me je puta utješila. Neka i tebi posluži na veselje i utjehu«. U pismu je bila priložena i molitva. To je bio »Oče naš«. Moj prijatelj nije bio kršćanin, već poganin kao i ja. Ne znam, da li je poslije postao kršćaninom. Ja sam pročitao molitvu, ali joj nijesam razumio smisla, niti sam znao, u kojoj se vjeri ta molitva moli. Uza sve to, ja sam pismo čuvao i često sam čitao molitvu. Ona mi se sve to više sviđala, premda joj smisla nijesam pravo još razumio.

Jednoga dana nađoh kod nekog svog prijatelja nekakvu vjersku knjižicu. On se poznavao sa kršćanima. Iz znatiželjnosti otvorim onu knjižicu i stadoh po njoj listati. Pa gle: u njoj nađoh onu istu molitvu s tumačenjem. Tu se mo­litva zove: »Gospodnja molitva«, jer ju je Krist učio. Pozajmio sam onu knjižicu, da proučim molitvu i da je razumijem. Usput sam čitao u njoj i druge stvari. To je za mene bilo kao nekakova objava. U meni se pojavi silna čežnja za kršćanskom vjerom, a odsele sam »0čenaš« vrlo često molio. Morala su ga naučiti i moja žena i djeca. Kad je došao katolički misijonar, poučio nas je u kršćanskoj vjeri i krstio. Otada je Očenaš moja najmilija molitva, jer me na čudesan način doveo k pravoj vjeri.

Nedjelja 1924., br. 5/ str. 9 - 10