Ruski svećenik Evzebije Slozko-Doroginski služio je od godine 1915. kao župnik u pravoslavnoj župi Jezioro u Volhinji. Ustrajao je na svome mjestu i za vrijeme rata i revolucije, Uslijed velike revnosti za duhovno i materijalno dobro svojih ovaca, bio je u župi veoma obljubljen. Nakon zrelog razmišljanja odlučio je napokon da će prigrliti katoličku vjeru. I zaista, na drugi dan Uskrsa on se zajedno sa svojom ženom i sa kćerkom u katoličkoj katedrali u Lucku ispovjedio i primio iz ruku biskupa Dubowskoga sv. pričest. Novi obraćenik, obučen u istočno crkveno ruho, položio je zatim javno katoličku vjeroispovijest.
Ovo obraćenje izazvalo je među pravoslavnim svećenstvom silno ogorčenje proti njemu. U svim pravoslavnim crkvama bio je javno izopćen; u štampi su ga pogrđivali kao izdajnika i prodanca. A u Jezioro poslali su odmah drugog pravoslavnog svećenika i predali mu crkvene ključeve. No svećenik Slozko odlučio je uza sve to, da neće ostaviti svojega mjesta. Na svoje troškove počeo graditi novu crkvu. Pravoslavno svećenstvo poduzelo je sve, da odvrati narod od njega. Sazivali su javne skupštine, na kojima su dokazivali pravolavnome puku, da su katolici otpadnici i da nemaju ništa zajedničko sa pravom vjerom Kristovom. Na tim je skupštinama govorio u istom smislu također pravoslavni vladika.
Svećenik Slozko gradio je međutim dalje svoju crkvu i posluživao svoje župljane, koji su uza sve to, što im je pastir bio izopćen, u masama dolazili k njemu, a sasvim izbjegavali novoga pravoslavnoga svećenika. I tako je ustrajnom obraćeniku uspjelo, te je sagradio prvu katoličku crkvu istočnog obreda u Volhiniji.
U nedjelju 18. listopada bila je posveta nove crkve. Posvetio ju je biskup Godlewski. Premda je bilo ružno vrijeme, došlo je na posvetu 2000 »pravoslavnih« seljaka, koji vele, da priznaju jedino pan-oca Sozku svojim župnikom. — Ovaj događaj proizveo je u čitavoj pokrajini silan dojam, pa ima nade, da će naskoro uslijediti još i druga obraćenja među pravoslavnim svećenstvom.
Katolički tjednik 1926. / br. 1 / str. 5