Dne 6. lipnja provalila je nekakva komisija u samostan Kćeri Božje Ljubavi u Tuzli, da »po nalogu ministarstva« provede kućnu premetačinu. Prevrnuli su sve pro-storije, sve školske sobe, istu kapelicu, pa sestarsku spavaonicu. Jednu bolesnu sestru izbacili su iz kreveta, da mognu pregledati postelju, ne bi li u njoj našli kakvih bombi ili veleizidajničkih spisa. Na koncu konca našli su na tavanu jednu zaprašenu i poderanu austr. zastavu, što je ondje ležala zaboravljena kroz ovih 5 godina. I slavodobitno su je odnijeli sa sobom. Da su našli u onoj ropotarnici kraljevu sliku, optužili bi samostan barem radi uvrede Veličanstva, ako ne s veleizdaje jer bi to bio očiti dokaz nepoštivanja i omalovažavanja Nj. Veličanstva. Tako je u svoje vrijeme radila austrijska uprava. A jer su našli u ropotarnici jednu zabačenu austrijsku zastavu iz prošlih vremena: znak je to austrijske veleizdajničke propagande.
Ovaki se skandali zbivaju u našoj slobodnoj državi. Pod osmanlijskom upravom tako nešto ne bi bilo moguće. Turske su vlasti imale obzira prema ženskim samostanima, te su poštivale naše katoličke zavode. Sada je ovlašten svaki poticajni agent, da u interesu »državnoga i narodnoga jedinstva« premeće katoličke crkve i oltare. Kud li smo to zabasali!
Nedjelja 1923. /br. 29 /str. 5