(Post 9,8-15; 1 Pt 3,18-22; Mk 1,12-15)
Kako do boljega svijeta
pet, 16. veljače 2018. 21:27
Ljudi često zamišljaju kraljevstvo Božje kao neku zemaljsku državu sa svojim teritorijem. Samo da se prijeđe preko te granice, da se stane pod tu zastavu, da se dobije ta putovnica, i eto boljega života.
Piše: Dario Tokić
Ove srijede smo započeli 40 dana priprave za Uskrs, primanjem pepela u znak skrušenja i pokajanja. I Isus je bio iskušavan 40 dana u pustinji prije svog javnog nastupa. Zamolimo Gospodina da i u nama kroz ovo korizmeno vrijeme dozriju prave odluke, riječi i djela, te se o slavlju Uskrsa radujemo iskrena srca i čestita obraza. A ponajprije pokajmo se za svoje grijehe.
Mnogi od naših gastarbajtera su se na vlastitom primjeru uvjerili kako bolji život ne ovisi isključivo o tome gdje ćemo živjeti, što ćemo raditi i kako ćemo biti plaćeni za to. Jer što koristi čovjeku i da cijeli svijet stekne, a izgubi one koji su ga jedino pravo voljeli? Ili ako izgubi zdravlje? Ili volju i smisao za radost u životu. Takvima srce ne može biti puno radosti i miline, bez obzira kako bogati bili. A upravo to se dogodilo mnogim našim znancima i poznanicima, koji su u potrazi za boljim životom krenuli put inozemstva.
S Božjim kraljevstvom nije tako. U Božjem kraljevstvu svaki od nas se s pravom može nadati sreći, i radosti, i zdravlju duše i tijela. Jer kraljevstvo Božje nije ovdje ili ondje na kugli zemaljskoj, nego je ono prvenstveno u srcu svakog čovjeka. Na mjestu gdje se sastaju ljudska i Božja volja, u čovjekovoj savjesti. To Isus navješćuje kad kaže: „Približilo se kraljevstvo Božje: Obratite se i vjerujte evanđelju“. Ako želimo da nam život bude bolji, trebamo ga početi poboljšavati počevši od svoje najveće blizine – od samoga sebe. Za nove rezultate, potrebno je novo razmišljanje i novo djelovanje. Potrebno je obraćenje.
Zamislite kakvog bi uspjeha s kavom imala domaćica koja bi u kavu svaki puta umjesto šećera dodavala sol. I sama zna, i po drugima sudi, da joj kava ne valja, a svaki puta istu pogrešku učini. Nije nemoguće da bi se ljutila i na sebe i na ljude oko sebe, i na kavu koja isto „više nije kao prije“. Ali kava se neće poboljšati sama od sebe, dok domaćica ne postane svjesna (a) da je pogreška u njoj, a ne u kavi ili drugima; dok se ne potrudi (b) nabaviti šećer umjesto soli za kavu, te dok naposljetku (c) kavu zasladi šećerom. A nerijetko se ponašamo poput ove lude domaćice: žalimo se na primjer na nemir i svađe po obiteljima ili među susjedima, uvijek okrivljujući onog „drugog“, a da se nikad pravo na zamislimo i razmislimo kako ja doprinosim toj svađi u kući ili oko kuće, kako ja reagiram na provokacije i izazove, je li moja reakcija doprinosi da se naši odnosi poprave ili još više „dolijeva ulje na vatru“, kako stariji znaju reći. I pri tom druge uvijek nađemo dežurnog krivca, samo da sebe ne bi morali preispitati i promijeniti. Jer mi smo kao uvijek pravedni, pošteni, dosljedni, ispravni u svojim riječima i postupcima, a drugi su nepravedni, nepošteni, nedosljedni i neispravni. A kava i dalje ostaje slana. I nema teorije da se promijeni, dok mi sami kod sebe nešto ne promijenimo.
Jeste li znali da su pereci nastali u 5. stoljeću kao korizmena hrana u Srednjoj Europi? Poljaci, Nijemci i Austrijanci pekli bi ih na Čistu srijedu, na prvi dan Korizme. Riječ „pretzel“ je germanskog porijekla I navodno da označava „male ruke“. Oblik pereca je naime takav da izgleda kao da su dvije ruke prekrižene na prsima na molitvu. Budući da se mlijeko, jaja i masnoće nisu upotrebljavale za vrijeme korizme, pereci su tako postali korizmeni kruh, koji se dijelio sa siromasima više puta tijekom priprave za Uskrs.
Obiteljska aktivnost ili aktivnost u skupini može biti istražiti i razmijeniti različite recepte za perece, te ih također ispeći, i podijeliti prigodom zajedničke posjete staračkom domu, bolnici ili zatvoru. Dok ih budete mijesili i pekli, molite zajednički za osobe kojima ćete ih podijeliti.
Što i kako da mijenjamo kod sebe? Molitva, post i milosrđe – stari je recept kako poboljšati svijet počevši od sebe. Tek smo na početku korizme, ali molitva, post i milosrđe još će se puno puta spominjati tijekom ovog vremena priprave za Uskrs.
Molitva nas povezuje s Bogom. Svoje misli, razmišljanja, osjećaje povezujemo i dijelimo s Bogom. A on nam otvara nove vidike naših svagdašnjih situacija. Zato si treba dati vremena za smirenu svakodnevnu molitvu, da bi mogli početi razmišljati na Božji način o svom životu. Pet minuta, pet minuta – ali dati si priliku da se čovjek sastane sa sobom i sa svojim Bogom, bilo u vlastitom domu kad svi odu, bilo šetajući posljednju stanicu pred odlazak na posao, bilo navrativši u mir koje otvorene crkve. Kršćanin bez molitve je poput čovjeka bez vida očinjega – puno toga ostaje sakriveno i puno toga nedoživljenog. Molitva nam otvara oči duše da spoznamo svijet kakav je u Božjim očima. Tada tek znamo što nam je činiti i na koji se način mijenjati.
Znati sebi reći „NE“, pravi je post koji mnogi nisu u stanju obdržavati. Ali nema zrelog ni čovjeka, a kamoli vjernika koji ne zna reći sebi „Ne“, i to ne samo kad su grešne i loše stvari u pitanju. Treba znati sebi reći „Ne“ i kad su stvari po sebi dobre, ali meni u izvjesnom trenutku nisu na korist. Što ima loše npr. u gledanju televizije? Ukoliko se želiš informirati ništa, ali ukoliko te tako dobivene informacije ražeste da se poslije ljutiš i psuješ na svoje ukućane, onda bi bilo bolje da si postio ne gledajući televiziju. I tome slično. A milosrđe ili ljubav ni ne treba posebno objašnjavati.
Dakle, post, molitva i milosrđe – krenemo li tim putem, možda se ni nakon četrdeset dana ne budemo zaustavili. Kroz molitvu Bog nam daje spoznaju. Kroz post nas usmjerava na ono bitno i važno u životu. Kroz djela milosrđa Bog nas krijepi da naša molitva i post ne ostanu jalovima. Jer bolje je jesti čokoladu, nego ljude. Oni od Božjega kraljevstva odavno su to shvatili. Zahvaljujući molitvi, postu i milosrđu.
Gospodinu, koji nam daje ovo vrijeme priprave za Uskrs kao prigodu da preispitamo svoj život, uputimo svoje molitve:
Gospodine Bože, Ti znaš da čovjeku nema sreće dok se ne vrati sebi i Tebi u sebi. Obrati nas od naših lutanja i daj da sve više vjerujemo Tvome evanđelju. Po Kristu.