Piše: Dario Tokić

Mnogi od naših gastarbajtera su se na vlastitom primjeru uvjerili kako bolji život ne ovisi isključivo o tome gdje ćemo živjeti, što ćemo raditi i kako ćemo biti plaćeni za to. Jer što koristi čovjeku i da cijeli svijet stekne, a izgubi one koji su ga jedino pravo voljeli? Ili ako izgubi zdravlje? Ili volju i smisao za radost u životu. Takvima srce ne može biti puno radosti i miline, bez obzira kako bogati bili. A upravo to se dogodilo mnogim našim znancima i poznanicima, koji su u potrazi za boljim životom krenuli put inozemstva.

S Božjim kraljevstvom nije tako. U Božjem kraljevstvu svaki od nas se s pravom može nadati sreći, i radosti, i zdravlju duše i tijela. Jer kraljevstvo Božje nije ovdje ili ondje na kugli zemaljskoj, nego je ono prvenstveno u srcu svakog čovjeka. Na mjestu gdje se sastaju ljudska i Božja volja, u čovjekovoj savjesti. To Isus navješćuje kad kaže: „Približilo se kraljevstvo Božje: Obratite se i vjerujte evanđelju“. Ako želimo da nam život bude bolji, trebamo ga početi poboljšavati počevši od svoje najveće blizine – od samoga sebe. Za nove rezultate, potrebno je novo razmišljanje i novo djelovanje. Potrebno je obraćenje.

Zamislite kakvog bi uspjeha s kavom imala domaćica koja bi u kavu svaki puta umjesto šećera dodavala sol.  I sama zna, i po drugima sudi, da joj kava ne valja, a svaki puta istu pogrešku učini. Nije nemoguće da bi se ljutila i na sebe i na ljude oko sebe, i na kavu koja isto „više nije kao prije“. Ali kava se neće poboljšati sama od sebe, dok domaćica ne postane svjesna (a) da je pogreška u njoj, a ne u kavi ili drugima; dok se ne potrudi (b) nabaviti šećer umjesto soli za kavu, te dok naposljetku (c) kavu zasladi šećerom. A nerijetko se ponašamo poput ove lude domaćice: žalimo se na primjer na nemir i svađe po obiteljima ili među susjedima, uvijek okrivljujući onog „drugog“, a da se nikad pravo na zamislimo i razmislimo kako ja doprinosim toj svađi u kući ili oko kuće, kako ja reagiram na provokacije i izazove, je li moja reakcija doprinosi da se naši odnosi poprave ili još više „dolijeva ulje na vatru“, kako stariji znaju reći. I pri tom druge uvijek nađemo dežurnog krivca, samo da sebe ne bi morali preispitati i promijeniti. Jer mi smo kao uvijek pravedni, pošteni, dosljedni, ispravni u svojim riječima i postupcima, a drugi su nepravedni, nepošteni, nedosljedni i neispravni. A kava i dalje ostaje slana. I nema teorije da se promijeni, dok mi sami kod sebe nešto ne promijenimo.

Što i kako da mijenjamo kod sebe? Molitva, post i milosrđe – stari je recept kako poboljšati svijet počevši od sebe. Tek smo na početku korizme, ali molitva, post i milosrđe još će se puno puta spominjati tijekom ovog vremena priprave za Uskrs.

Molitva nas povezuje s Bogom. Svoje misli, razmišljanja, osjećaje povezujemo i dijelimo s Bogom. A on nam otvara nove vidike naših svagdašnjih situacija. Zato si treba dati vremena za smirenu svakodnevnu molitvu, da bi mogli početi razmišljati na Božji način o svom životu. Pet minuta, pet minuta – ali dati si priliku da se čovjek sastane sa sobom i sa svojim Bogom, bilo u vlastitom domu kad svi odu, bilo šetajući posljednju stanicu pred odlazak na posao, bilo navrativši u mir koje otvorene crkve. Kršćanin bez molitve je poput čovjeka bez vida očinjega – puno toga ostaje sakriveno i puno toga nedoživljenog. Molitva nam otvara oči duše da spoznamo svijet kakav je u Božjim očima. Tada tek znamo što nam je činiti i na koji se način mijenjati.

Znati sebi reći „NE“, pravi je post koji mnogi nisu u stanju obdržavati. Ali nema zrelog ni čovjeka, a kamoli vjernika koji ne zna reći sebi „Ne“, i to ne samo kad su grešne i loše stvari u pitanju. Treba znati sebi reći „Ne“ i kad su stvari po sebi dobre, ali meni u izvjesnom trenutku nisu na korist. Što ima loše npr. u gledanju televizije? Ukoliko se želiš informirati ništa, ali ukoliko te tako dobivene informacije ražeste da se poslije ljutiš i psuješ na svoje ukućane, onda bi bilo bolje da si postio ne gledajući televiziju. I tome slično. A milosrđe ili ljubav ni ne treba posebno objašnjavati.

Dakle, post, molitva i milosrđe – krenemo li tim putem, možda se ni nakon četrdeset dana ne budemo zaustavili. Kroz molitvu Bog nam daje spoznaju. Kroz post nas usmjerava na ono bitno i važno u životu. Kroz djela milosrđa Bog nas krijepi da naša molitva i post ne ostanu jalovima. Jer bolje je jesti čokoladu, nego ljude. Oni od Božjega kraljevstva odavno su to shvatili. Zahvaljujući molitvi, postu i milosrđu.