(Iz 11,1-10; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12)

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA A

Zrno ljudskosti i pljeva grijeha


Porušena kuća ili posječeno stablo. U čemu je razlika? Ni u čemu bitnomu. Jedno je bilo i više nije i drugo je bilo i više ga nema.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Dubravko Turalija

Uvod u pokajnički čin

Braćo i sestre, premda je svaka nedjelja svetkovina Kristova uskrsnuća, u vremenu došašća Bog je ponudio ljudima ruku pomirnicu. Pomirimo se s Bogom i zatražimo oproštenje grijeha da bismo dostojno slavili svetu misu.

Kad prorok Izaija govori o Jišajevu panju, onda govori o stablu kojega više nema, ili kad Isus govori o porušenoj građevini, onda govori o Hramu kojeg neće biti. Zato se Isus najradije uspoređuje s vječnim trsom, osnovnom mladicom loze iz koje ne prestaju nicati svježi izdanci puni života.

Panj i mladica

Izaija gleda dva viđenja. U jednomu oplakuje omahovljeni i protruo panj – panj Jišajev čije slavno stablo nekoć bi kralj David, a raskošna krošnja kralj Salomon, a u drugomu uzbuđeno kliče golom izdanku koji se tek zameće, vreteni, otima i penje iz obamrla panja. I velika je radost zbog mladice koja samim čudom niče iz osušena korijena.

Mladica ne može bez vlage, bez vode, a uz vodu Jordana stoji Ivan. U ispucaloj devinoj koži i s nategnutim pojasom baš podsjeća na oronuo starozavjetni panj. Jer, nije Ivanu do slave Davidove ni raskoši Salomonove, nego do golišava izdanka. On je tu da ga natapa i bez njega nema ni izdanku vode. Zato Ivan jordanskom vodom zalijeva izdašnu mladicu koju još nitko ne vidi, ne čuje, nego ju samo on osjeti – tu je negdje, veli.

Čovjek je čovjeku brat

U vrijeme turske okupacije Bosne splitski svećenik Jakov zaputi se u Travnik posjetiti francuskoga konzula Ecara, ali ga iznenadna mećava zaustavi na Kupresu pa se ovaj svrati u Pilića han da se ondje ogrije, odmori i okrijepi sebe i konja. U gornjoj prostoriji grijala je peć, a pokraj peći sjedio hodža. Po talaru i ahmediji prepoznaju jedan drugoga, ali se ne pozdrave, nego se onako oštro ispresijeku poprijekim pogledima jer je hodža već s vrata u svećeniku vidio lukava i zloslutna latinskoga fratra, a i svećenik je dobro znao da u ovako surovom kraju hodža zna biti svirep i nepredvidiv pa kako se primicao peći, plećima je zanosio u stranu da bi što manje gledao u njega. U međuvremenu hodžin sin dođe po oca i kako je nespretno sjahao, konj plane i kopitom udari dječaka ravno u sljepoočnicu i ovaj na mjestu padne i ostane ležati na prtini. Sletjeli se ljudi, ali nitko nije znao što bi dječaku dok ne dotrča svećenik Jakov koji povrati dječaka u život, unese u han, očisti mu ranu, pomaže melemom i utopli ju svojim šalom. Dok je hodža zapomagao nad svojim sinom, svećenik prepozna u njegovoj surovoj naravi meko srce, i dok je don Jakov spašavao dječaka, hodža prepozna u zloslutnome svećeniku Božjega poslanika. Sprijatelje se tako oni i kao zahvalu za sinov život založi se hodža da se podigne drvena crkva sv. Jakova na Jasikama.

Iz pripovijesti Matice hrvatske 1884.

I od one vode kojom zalijeva mladicu, nešto se prolije i na one na koje on i ne bi želio, pa se ljuti i prijeti kako živa voda nije za njih. Ivan, ljudski, i dalje sudi po onomu što vidi i kako čuje, ali Izaija prorokuje o izdanku koji neće suditi po onomu što čuje suho uho, niti po onomu što vidi golo oko, nego po silnome božanskome Duhu sve-spoznaje, sveg-savjeta, sve-slave, sve-poslušnosti, i sve-  sve-  sve- od Boga. I takav je bio naum da mladica, u kojoj je počinuo svesilni Duh, u punini vremena nadođe, bukne, procvjeta, razlista se i ponudi svijetu neprocjenjive plodove spasenja u Bogočovjeku Isusu Kristu.

Ipak zajedno

Dragi vjernici,  dolaze dani kad će u klupu u kojoj danas sjedite ili u onu ispred vas ili onu iza vas sjesti netko tko se samo o Božiću pomoli u crkvi. Jedni mrko ispod oka, a drugi i s visoka pokazat će svoje negodovanje, baš kao i Ivan. A vi se tada sjetite Izaijina proroštva: vuk i janje zajedno; leopard i dijete zajedno; tele i lavić zajedno; krava i medvjedica zajedno... Isus želi vidjeti sve ljude u svojoj kući. A onog časa kad progovori i najsirovije zlo koje je nekada mrzilo i proždiralo dobro, obratit će se Bogu.

Žito i pljeva

A svima nama “redovitim” iskustvo svjedoči kako smo u vremenu došašća puno otvoreniji jedni prema drugima, solidarniji, susretljiviji... lakše praštamo, lakše prelazimo preko uvrjeda i lakše se mirimo. Ipak, premda je upitna dobrota ako je časovita i nestalna ili ako nastaje i prestaje s Božićem, u Kristu se mijenja, čisti i usavršuje da bude trajnija i veća, ali ne silom jer Ivan u Isusovim rukama ne vidi mač, nego vijaču.

 Kad vijač spusti vijaču u žito pa jakim zamahom sipne uvis stotine zrnja, to ne čini zbog onog zrnja koje se već oslobodilo svoje ljuske, nego poradi onog koje je još uvijek zarobljeno u svojoj ljušturi i koje ne može iz nje dok onaj čije je žito ne rastavi svoje zrnje od pljeve. A svaki čovjek je Božje zrno, a zrno je uvijek zrno, nikad ljuštura, nikada pljeva.

Ukoliko pljeva ostane među zrnjem, ono se kvari i propada. Zato se pljeva mora ukloniti od zrnja i grijeh iz čovjeka, a kada se zrno otrese pljeve, ono je čisto, jedro, zlatno i kao takvo spašeno i vječno jer kada i pođe u zemlju, bit će natopljeno Krstom da iz zrna nikne klica, a iz klice vječna mladica po uzoru na Krista kojeg je Krstitelj pokazao svijetu da svima bude vidljiv i bliz, pa da svojom ljudskom snagom zamahne i božanskom moći oslobodi svoja zrnja – svoje ljude svih ljuštura grijeha i da tako zla pljeva bude odstranjena vjetrom obraćenja i spaljena vatrom pokore u pomirbi s Ocem i s bližnjim.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, pomolimo se svemogućemu Ocu da u slavljenju otajstva iščekivanja božanskoga Sina budemo ispunjeni neprolaznom radošću i milostima Duha Svetoga. 

  1. Bože, daj da tvoja Crkva, u obećanju prorokâ i svjedočanstvu apostolâ uprisutni u ljudima radost tvojega dolaska i tvoje blizine svakome čovjeku, molimo te.
  2. Bože, daj da tvoja Crkva bude žitnica čistih i zdravih zrnja, molimo te.
  3. Bože, daj da Bezgrješna Bogorodica, zaštitnica i zagovornica naše nadbiskupije, izmoli za našu domovinu dane mira i napretka, molimo te.
  4. Bože, daj našoj (župnoj) zajednici da u vremenu došašća pojača svoju solidarnost prema najpotrebnijima, molimo te.
  5. Bože, daj da u našim obiteljima nikada ne malakše radost tvojega iščekivanja i dolaska, molimo te.
  6. Bože, daj da naša djeca rastu u spoznaji i mudrosti koja dolazi od tebe, molimo te.
  7. Bože, daj da naši preminuli prijeđu tebi u vječni život sa svima svetima, molimo te.

Nebeski Oče, neka slavljenje utjelovljenja tvojega Sina povrati u nama sjaj vjere, nade i ljubavi koji si nam darivao u krštenju. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.