Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Jorge Mario Bergoglio bio je osoba koja se nije bojala zaputiti tamo gdje Petrov nasljednik ranije nije kročio. U 12 godina pontifikata papa Franjo je prešao gotovo pola milijuna kilometara (što je otprilike jednako obilasku svijeta 11 puta) na svojih 49 apostolskih putovanja izvan Italije te posjećujući 68 zemalja.

Unutar Italije imao je 30 putovanja, a neka mjesta, poput Barija i Asiza, posjetio je više puta. Posjet talijanskim gradovima izostao je 2023., a nijedan apostolski pohod nije napravio 2020. zbog pandemije koronavirusa.

Ono što je posebice važno istaknuti je njegov pohod Bosni i Hercegovini 6. lipnja 2015. Jednodnevno apostolsko putovanje bilo je potpuno u ime mira; došao je kao „hodočasnik mira i nade“ i na stadionu Koševo ponovio riječi Sv. Ivana Pavla II.: „Nikad više rata!“ Središnji događaj okupio je oko 70 000 ljudi kojima je Papa poručio: „Ne gradite zidove, već samo mostove.“

Putovao je u države koje su često izvan središta pozornosti svjetske javnosti, ali ih je njegov apostolski posjet upravo tamo dovodio. Od povijesnog događaja na Filipinima 2015. kada je na misnom slavlju sa Svetim Ocem sudjelovalo sedam milijuna ljudi, 11-satnog posjeta Albaniji 2014. – prvog europskog putovanja pape Franje, gdje je odao počast žrtvama komunističkog režima, do Srednjoafričke Republike 2015. kada je postao prvi papa koji je ušao u aktivnu ratnu zonu, svako njegovo putovanje ostavilo je dubok trag. Stoga se vrijedi prisjetiti njegovih koraka na ovoj zemlji.

Njegovo prvo apostolsko putovanje nije bilo inozemno, nego u Italiji, a dalo je naslutiti čemu će Bergoglio tijekom pontifikata posvetiti najviše pozornosti. Naime, 8. srpnja 2013. posjetio je otok Lampedusu, luku ulaska u Europu stotine tisuća muškaraca, žena i djece koji su bježali od nasilja, siromaštva i klimatskih promjena ili čega drugoga što ulazi u pojam „migranti“.

Na oltaru napravljenom od ukrašena čamca, Papa je slavio pokorničku misu kako bi oplakao sve one koji su izgubili živote u moru.

„U ovom globaliziranom svijetu zapali smo u globaliziranu ravnodušnost. Navikli smo na tuđu patnju: mene se to ne tiče; ne tiče me se; ne tiče me se“, kazao je tada Franjo zamolivši za oproštenje zbog ravnodušnosti svijeta.

I sam dijete talijanskih doseljenika u Argentinu, tijekom svog 12-godišnjeg pontifikata nikada nije posustao u svojim apelima svjetskim čelnicima, i ljudima uopće, da se prema migrantima ponašaju humano. Često je osuđivao politiku masovne deportacije, pozivao na prihvatljivije zakone o azilu i naglašavao dostojanstvo onih koji prelaze granice u potrazi za boljim životom.

Naglasak na migracijama bio je i 2016. tijekom posjeta Lezbosu u Grčkoj kada je sa sobom natrag u Italiju u papinskom zrakoplovu poveo 12 sirijskih izbjeglica, opisujući to kao „čisto humanitarnu“ gestu. Također je 2016. slaveći misu uz američko-meksičku granicu, u Ciudad Juarezu, skrenuo pozornost na milijune koji riskiraju svoje živote da ju prijeđu.

U posjete koji su obilježili njegov pontifikat značajno je uvrstiti i sedam zemalja koje do Franje nijedan papa nije posjetio.

Prva među njima je većinski budistička država jugoistočne Azije – Mianmar na koga je 2017. Sveti Otac skrenuo međunarodnu pozornost zbog humanitarne krize, poslao poruke za promicanje međureligijskog dijaloga te podržao ranjivu religijsku manjinu, a sve unutar složenog političkog okruženja. Glavno težište njegova javnog nastupa bila je kriza, odnosno progon i raseljavanje muslimanske manjine Rohindža. Papa je jasno progovorio o njihovoj patnji te pozvao na rješenja, a sve to uz značajan oprez kako ne bi rasplamsao tada već napetu političku situaciju.

S obzirom da je Mianmar država s različitim vjerskim zajednicama, cilj posjeta poglavara Katoličke Crkve bio je naglašavanje važnosti međusobna poštovanja te promicanje vjerske tolerancije u zemlji u kojoj su brojni vjerski sukobi. Posjet je također pružio značajno ohrabrenje tamošnjoj maloj katoličkoj zajednici pokazavši im kako su i oni u mislima Crkve.

U dvijetisućljetnoj povijesti kršćanstva, a za vrijeme pape Argentinca, Ujedinjeni Arapski Emirati prvi put su ugostili Petrova nasljednika u veljači 2019. Papa se u svom govoru na Arapskom poluotoku snažno zauzeo za ljudska prava i vjerske slobode. Naglasio je važnost obrazovanja za mir pohvalivši napore UAE-a u školovanju i zaštiti djece, što je pitanje od velike važnosti i za Katoličku Crkvu. Obećao je osobnu i podršku Crkve te solidarnost u zaštiti djece od svih oblika zlostavljanja, a naglasio je i kako promicanje kulture doprinosi smanjenju mržnje i potiče razvoj, civilizaciju i blagostanje.

Ovaj posjet posebice je važan jer su tom prigodom Papa i veliki imam Ahmed al-Tayeb na svečanosti u Abu Dhabiju, u ime žrtava rata, progona i nepravde, potpisali deklaraciju kojom se obećava kako će zajedno raditi na borbi protiv ekstremizma.

Franjo je i prvi papa u povijesti koji je pohodio Sjevernu Makedoniju u svibnju 2019. kada se usredotočio na jedinstvo u raznolikosti. Geslo posjeta bilo je Ne boj se, malo stado s obzirom da Crkva u Makedoniji čini manje od 1% tamošnjeg stanovništva.

Tom je prigodom papa Bergoglio istaknuo kako je Makedonija zemlja koja predstavlja most između Istoka i Zapada. U njoj je sadržana religijska i etnička raznolikost, što čini mozaik koji je nužan za cjelokupnu sliku. Izrazio je nadu kako će se sačuvati ta solidarnost koja obilježava ovaj narod koji je iskusio siromaštvo. „Napravite od vaše zemlje svjetionik mira i integracija“, potaknuo je tada.

Irak je također zemlja koju do Franjina posjeta nije pohodio nijedan papa. Tijekom svog putovanja u ožujku 2021. prepoznat je kao hrabri vođa koji radi na produbljivanju međuvjerskog razumijevanja. Naime, iračke snage sigurnosti spriječile su dva pokušaja atentata na njega tijekom posjeta. U ovoj kolijevci civilizacije Papa se susreo sa sve malobrojnijim kršćanskim zajednicama Bagdada, Mosula i Qaraqosha, najvećeg iračkog kršćanskog grada u Ninivskoj dolini gdje je 2014. oružana skupina ISIL izbrisala ostatke kršćanske prisutnosti, koji su preživjeli nasilne kampanje Al-Qaide, uzrokujući bijeg desetaka tisuća ljudi koji su pronašli utočišta u autonomnoj kurdskoj regiji sjevernog Iraka, Turske, Libanona i Jordana.

U svojoj potrazi za saveznicima u zajedničkoj želji za mirom u svijetu, Sveti je Otac u studenom 2022. posjetio Kraljevinu Bahrain. Pozvao je tada na prestanak diskriminacije i kršenja ljudskih prava. Njegov posjet skrenuo je pozornost na napetosti između bahreinske sunitske monarhije i šijitske oporbe koja optužuje vladu za kršenje ljudskih prava, što vlasti poriču. Nastavak je ovo njegove politike poboljšanja veza s islamskim svijetom nakon povijesnog putovanja u Ujedinjene Arapske Emirate.

Papa je prvi put putovao i u Južni Sudan u veljači 2023., a taj pohod nazvao je ekumensko hodočašće mira. Podsjetio je na hod pomirenja za Južni Sudan, koji je započeo u Rimu 2019. i naglasio da proces pomirenja, nažalost, nije mnogo napredovao zbog stare logike moći i sukoba koji su uzrokovali nasilje i raseljavanje. Osudio je zemlje koje su Južnom Sudanu ponudile oružje umjesto pomoći, ističući ekumensku vrijednost zajedničke molitve s anglikancima i prezbiterijancima u zemlji gdje se Božje ime zlorabi kako bi se opravdalo nasilje i zlostavljanje.

Posljednja zemlja u koju je Bergoglio kročio kao prvi Rimski biskup je Mongolija u rujnu 2023. gdje se susreo sa svega 1 500 katolika. Posjet je prošao uz slabije mjere sigurnosti nego što se inače viđa kada Papa posjećuje strane zemlje jer su se okupile manje skupine ljudi. Upisujući se tom prigodom u knjigu gostiju, Papa je istaknuo: „Kao hodočasnik mira u ovoj zemlji mladoj i staroj, modernoj i bogate tradicije, čast mi je hodati putovima susreta i prijateljstva koji rađaju nadu. Neka veliko vedro nebo, koje grli mongolsku zemlju, osvijetli nove putove bratstva.“

Kako je započeo svoj pontifikat brigom za marginalizirane, u tom duhu je i nastavio posjetivši Keniju, Ugandu, Ekvador, Boliviju i Paragvaj te govoreći o miru, pomirenju, uključivosti, brizi za siromašne i migrante, socijalnoj pravdi, dijalogu s drugim religijama te zaštiti okoliša.

Tako je, tijekom svog pontifikata, pet puta posjetio Afriku te obišao 10 zemalja. Odlučio je posjetiti narode koji su bili u zavadi i suočeni s ratom ili sukobom. Nije se libio slaviti mise u getima, niti ljubiti stopala zaraćenim vođama u nadi da će to donijeti mir.

Osudio je moderne oblike kolonijalizma i istaknuo kako je urbana sirotinja, konkretno u Keniji, isključena i nedovoljno uslužena. Kritizirao je bogate manjine jer gomilaju resurse namijenjene svima. U Mozambiku i Madagaskaru pozvao je na kraj siromaštva i bolju zaštitu okoliša u regiji u kojoj su klimatske promjene donijele sve jače oluje i razorne ciklone.

Putnik Franjo svojim je neumornim hodom ispisao evanđelje nade ostavljajući svijetu suosjećanje kao nasljeđe.