pet, 29. prosinca 2017. 19:18
Pojam (h)avdala je hebrejskog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „razdvajanje“, a odnosi se na židovsku religioznu ceremoniju i liturgijsku formulu kojom se označava kraj šabata i početak novog radnog tjedna. Sastoji se od četiriju blagoslova: vina, besamima (začina, miomirisa), svijeće i svijeta.
Priredio: Dražen Kustura
(H)avdala je jedan od najstarijih obreda koji je, prema nekim autorima, nastao u 4. stoljeću prije Krista, u vrijeme tzv. drugog Hrama. Prema Talmudu, ovu ceremoniju ustanovili su članovi Velike skupštine, a sama liturgijska formula može se obavljati ili u kući ili u bogomolji. Ovaj obred na simobolički način pokazuje razliku između šest dana u kojima je dopušteno raditi, i sedmog dana, vrijeme počinka i odmora.
Prema Cadik Danonu, nekadašnjem vrhovnom rabinu Židova Jugoslavije, uz (h)avdalu je vezano mnogo običaja kao što su: punjenje čaše vinom do vrha čime se označava blagostanje, zatim se za blagoslov svjetla pripravlja lijepo ukrašena svijeća, kao i posuda za miomirise (besamim). Isti autor tvrdi da je „odlazak“ šabata vremenom, pod utjecajem kabalista (13. stoljeće), dobio i mističan karakter. Tako da je u ponekim dijelovima svijeta postao običaj da se čaša s vinom prepuni, te da se koja kapljica prospe kako bi se zaštitilo od zlih duhova. Također, poznato je i praznovjerno gledanje u vlastite nokte na svjetlu blagoslovljene svijeće, koje predstavlja zaštitu od vještica u idućih šest dana, do ponovne (h)avdale. Uz sve ovo, ženama je bilo zabranjeno okusiti vina za vrijeme obreda jer je, prema nekim tradicijama, Eva Adamu dala zabranjeno voće, a to je zapravo, prema njihovu mišljenju, bio sok od grožđa.
Sastavni dio (h)avdale je i pjevanje prigodnih pjesama od kojih je najpoznatija Amavdil ben kodeš lehol. Uz ovu numeru Sefardi u Bosni pjevali su na španjolskom i El Dio alto kon su grasija, na melodiju poznate sevdalinke Kad ja pođoh na Bembašu.