Razgovarao: Željko Ivković

Vlč. Vrane rođen je u Rečici kraj Karlovca 1944. Sjemenišnu gimnaziju završio je u Zagrebu, Bogoslovni fakultet u Zagrebu i Beču te poslijediplomski studij u Grazu na Pastoralnom institutu.

Pastoralno je djelovao kao župnik 15 godina u župi Oborovo te 15 godina u filijali župe Lučko u Hrvatskom Leskovcu. Bio je župnikom u Garešnici, pet godina je vodio Ured za pokrete i udruge u Zagrebačkoj nadbiskupiji te bio pomoćnik župnicima u Zagrebu. Od 1974. godine voditelj je Kursilja za Hrvatsku...

"Može zvučati neobično, ali neka uzmu ili posude bicikl. Vožnja omogućuje koncentraciju, ali i opuštenost. U takvom pak stanju rađaju se dobre ideje koje onda - sa skupljenom kondicijom mogu biti i ostvarene. Ili neka dođu na more, na Krapanj…

Preporučam im da si uzmu vremena doći k sebi. Preporučam im da se uče diviti i biti zahvalnima za ono što imaju, a da nisu kupili. Preporučam i da neko vrijeme volonterski rade. To sve je zato da dođu do otkrića pravih radosti", odgovorio nam je na pitanje što sa sobom preko ljeta...

O vrlo bitnoj ulozi mladih vrlo često su govorili Sv. Ivan Pavao II., emeritus Benedikt XVI. te papa Franjo. Radite s mladima, upoznati ste sa, kako se kaže, stanjem na terenu. Kako biste stoga ocijenili rad Crkve s mladima danas?

Smatram da je za rad s mladima potreban prostor, sadržaj ili program te tim. Često mi na um pada želja kardinala Stepinca da mu treba četrdeset domova za duhovne vježbe. Vjerujem da je osjećao smjer u kojem bi trebalo raditi s mladima. Čini mi se da nije dovoljna vjeronaučna dvorana s jednim satom susreta niti jedan sat školskog vjeronauka da bi se od naučenog došlo do iskustva. Što se sadržaja tiče nužno je više svjedočenja nego što mi izgleda da ga ima, i duljeg rada u skupinama kako bi se mogao odviti proces u duši mladog čovjeka. Kod mladih nije glavno pitanje naučiti vjerske istine koliko steći iskustvo živoga Krista i žive zajednice. Dobro je što Caritas ili druge udruge stipendiraju mlade, ali mi se čini da to ni izdaleka nije dovoljno ulaganje u njih. Lijepa je bila gesta kada je jedan župnik platio trećinu troškova boravka svojih mladih na ljetnom „kampu“ s duhovno-rekreacijskim programom na Krapnju.

Veselim se otvaranju studija komunikologije pri Katoličkom sveučilištu u Zagrebu jer je nužno osposobiti ljude za moći slušati, voditi grupni rad, voditi razgovor… To je ono što mladima danas nedostaje: da ih netko čuje, da se nekom mogu izreći.

Kursiljo ili Mali tečaj je katolički pokret kojeg je 1949. u Španjolskoj inicirala grupa angažiranih katolika, laika i svećenika, potaknutih uznemiravajućim pitanjem: Ako je kršćanin čovjek koji je otkupljen, zašto taj kršćanin ne izgleda radostan? Što vas je nagnalo da u Hrvatskoj osnujete i vodite jedan takav pokret?

Upravo doživljaj radosti na Kursilju! – koji je nastao iz susreta sa živim Kristom. Taj tečaj mi je riješio dvojbu treba li nastaviti put prema svećeništvu i također omogućio opuštenost koja je bitno doprinijela da se riješi moj problem mucanja. Doživio sam da od Radosne vijesti i ljudi postanu radosni. To nije osjećaj časovitog oduševljenja, nego svijest da je sve došlo na svoje mjesto. Od tada sam počeo svirati i gitaru.

Kad sam to iskustvo prenio biskupu Miji Škvorcu, on je sam odlučio sudjelovati na Kursilju te pozvao poslije toga ekipu suradnika Kursilja iz Beča da održe prvi kursiljo u Hrvatskoj u kolovozu 1974. Njegovom zaslugom ukorijenio se Kursiljo u Hrvatskoj, a meni je povjereno vođenje Tajništva Kursilja.

Promjene koje sam sam doživio i koje sam vidio kod drugih nagnale su me da se uz župnički rad posvetim i takvom pastoralu odraslih.

Možete li reći kako danas „živi“ Kursiljo u Hrvatskoj? Imate li članova u BiH te postoje li tendencije da se pokret proširi na čitavu Crkvu u Hrvata?

Istaknuo bih tri odlike hrvatskog Kursilja: prvo, da je Kursiljo ušao u župne dvorane; drugo, što je rad s odraslima rezultirao radom s mladima – samo jednog ljeta prođe kroz seminare na Krapnju oko 400 mladih; i treće, što ti mladi požele biti animatori u svojim župama te tamo kao suradnici Kursilja održavaju tečajeve za krizmanike. Tako je samo ove pastoralne godine održano više od 30 krizmaničkih tečajeva. Kursiljo omogućuje nastavak angažmana vjernika laika u župi i na to ih potiče i za to osposobljava. Začuđujuće je kako ljudi požele angažirati se ne samo na tehničkoj nego i na duhovnoj izgradnji žive župne zajednice. Nije čudo da za to imaju potrebu tjedno se sastajati na molitvu i provjeru svoga rada. Kursiljo je u Hrvatskoj prisutan u 12 biskupija, a u BiH smo imali tečajeve u svim biskupijama. Čak smo imali tečaj i u Kotorskoj biskupiji.

Kada bi skupina mladih iz BiH željela postati članovima Kursilja, što biste im savjetovali?

Najprije moram reći da se prolaskom kroz tečaj ne postaje članom Kursilja jer Kursiljo nije organizacija nego pokret pa nema članarine ni članova, ali i kod drugih udruga omogućuje da se stvari pokrenu ako su zastale. Sjećam se kako je iz Trećeg franjevačkog reda došla jedna osoba tražiti pomoć i Kursiljo je pomogao da više zaživi njezina zajednica. A skupini mladih dovoljno je da upute poziv Tajništvu i ekipa suradnika će rado doći održati tečaj.