Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić

O ciljevima i višegodišnjim plodovima Tjedna solidarnosti razgovarali smo s mr. Suzanom Borko, zamjenicom ravnatelja Hrvatskog Caritasa, koja od početka vodi ovaj projekt.Suzana Borko rođena je u Zagrebu 1974. Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove diplomirala je 1998. stekavši zvanje profesorice filozofije i religijske kulture. Akademski stupanj magistre znanosti iz filozofije (područje kršćanske etike) stekla je na istom fakultetu 2012. Tijekom cijelog studija radi za Jesuit Refugee Service u Zagrebu kao voditeljica, a kasnije i direktorica formacijskog tečaja za integraciju vjere i života u suradnji s Craighead Institutom iz Škotske. Po svršetku diplomskog studija počela je s radom u Catholic Relief Servicesu gdje je bila angažirana na projektu izgradnje i jačanja kapaciteta za Hrvatski Caritas, odakle je 1999. i formalno prešla na radno mjesto voditeljice Odjela za trajnu edukaciju i formaciju. Od 2006. do 2010. radila je i kao vanjska suradnica (predavač) na Akademiji Petar Zrinski u Zagrebu gdje je predavala primjenu etičkih načela u poduzetništvu, osnove komunikacije i vještine pregovaranja. Tijekom rada u Hrvatskom Caritasu specijalizirala se za trening trenera te se usavršavala u organizacijskom i upravljanju kriznim situacijama i sl. Kao predstavnica Hrvatskog Caritasa tijekom godina sudjelovala je u različitim radnim grupama Caritasa Europe, a organizirala je i prvi Forum za migracije Caritasa Europa. Govori engleski, talijanski i njemački jezik. Udana je i majka jedne kćeri. Trenutačno ju najviše okupira Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, projekt koji vodi od njegovih početaka, što je i bila središnja tema našega razgovora.

„Hrvatski Caritas temeljem odluke hrvatskih biskupa iz 2006. određen je za nositelja akcije Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Na redovitom godišnjem zasjedanju dviju biskupskih konferencija, hrvatske i bosanskohercegovačke, održanom 22. siječnja 2007., kad je raspravljano o akciji pomoći Katoličke Crkve u Hrvatskoj Katoličkoj Crkvi u BiH, dogovoreno je da se vrijeme između druge i treće korizmene nedjelje osmisli kao prostor za senzibilizaciju vjerničke i opće javnosti za razne aspekte života Crkve i posebice Hrvata u Bosni i Hercegovini“, istaknula je Borko naglasivši kako je svrha ove akcije izraziti solidarnost i zajedništvo provodeći nacionalnu akciju prikupljanja konkretne pomoći, ali i senzibiliziranja javnosti u Hrvatskoj sa stanjem ljudi i Crkve u Bosni i Hercegovini.

„Tijekom svih ovih 12 godina nastojimo pokrenuti hrvatsku javnost da se potpunije i cjelovitije informira, ali i da osjeti želju za pomaganjem. U Tjednu solidarnosti biskupi, također, u svojim biskupijama mogu poticati svećenike, župnike i župljane da se zbližavaju, pobratimljuju sa župama u BiH, a u cilju povezivanja župa i župnih caritasa mogu se organizirati zajednička hodočašća, podržavati zajednički projekti, razmjenjivati iskustva, informacije, znanja, snažiti volonterstvo i sl. Tijekom proteklih godina organizirali smo razne tribine, molitvena događanja, stručne skupove, hodočašća i sl. Osim toga, redovito pozivamo one koji (pre)poznaju važnost ovog nastojanja da se ljudi osnaže u življenju na svojim stoljetnim ognjištima, da nam se osim po molitvama na ovu nakanu i sudjelovanja u središnjem misnom slavlju Treće korizmene nedjelje, priključe i svojim novčanim darovima“, rekla je naša sugovornica.

Kakav je značaj Tjedna solidarnosti s obzirom da se tradicionalno provodi u korizmi, u kojoj se uz molitvu i pokoru posebna pozornost pridaje i djelima milosrđa?

Naši motiv i geslo od početka provođenja ove akcije su sljedeći: Činimo male stvari s velikom ljubavlju i posvjedočimo našoj braći i sestrama „Niste sami!“. To povlašteno vrijeme korizme poziva nas da se intenzivnije preispitujemo i odbacimo od sebe i sa sebe sve one viškove koja nas čine ovisnima o stvarima koje nam ne trebaju. Jednostavno, da više budemo ljudi za ljude. Korizma nas potiče da izađemo iz sebe, svojih komocija i da se osvrnemo na druge. One koji su nam blizu, ali i one koji su nam daleko. To nikada nije lak posao! Ostati i napredovati na tom putu, bez Božje milosti i ljudske pomoći nije moguće. Pozvani smo izgrađivati se gradeći zajedništvo. Zajedništvo je i dar Duha Svetoga, dakle, stvarnost koju smo kao vjernici pozvani ostvarivati, čuvati i njegovati. Tako se providnosno dogodilo da Treća korizmena nedjelja, od Bezimene za nas postane nedjelja konkretizacije duhovnih i tjelesnih djela milosrđa prema sestrinskoj Crkvi i narodu u Bosni i Hercegovini.

Koji su naglasci ovogodišnjeg Tjedna solidarnosti?

Ove godine biskup Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa, u svom tradicionalnom obraćanju preko poslanice koju šaljemo u sve župe, podsjeća nas da produbljujemo razumijevanje i življenje zajedništva, od obitelji do prekograničnih djela konkretnih znakova ljubavi prema bližnjima; da se imamo hrabrosti suočiti s problemima i teškoćama svakodnevice – od usamljenih i napuštenih staraca po našim selima, do mladih koji odrastaju s izazovima dostupnosti kvalitetnog obrazovanja, do pronalaženja posla i ostvarivanja pravedne plaće za izvršen rad itd. Kada se samo baci pogled na sve one probleme koje je samo spomenuo, jasno je da su potrebni čitavi timovi i vrlo konkretno osmišljene strategije, raspoloživost raznih resursa i dostupnost alata koji bi zaustavili porazne trendove iseljavanja, ukorjenjivanja nepravde i marginaliziranje pitanja onih koji su u manjini.

U BiH je mnogo nezaposlenih, obespravljenih, mladih koji nemaju mogućnost školovanja i zaposlenja… Komu je danas u BiH, prema iskustvu i podacima Caritasa, najpotrebnija pomoć?

Naši kolege u Caritasu Bosne i Hercegovine na nacionalnoj i biskupijskim razinama često ističu kako je gotovo polovina stanovništva na rubu ili ispod granice siromaštva. Siromaštvo nije samo biti gladan. U podijeljenom društvu, žednom i gladnom socijalne pravde i pravednosti, osobito nakon traumatičnih ratnih zbivanja, i dalje se primjenjuje politički i institucionalni sustav koji ne postiže značajnija poboljšanja na području društvenog razvoja i borbe protiv siromaštva. Štoviše, iz godine u godinu stanje se pogoršava, a broj siromašnih i socijalno ugroženih iz dana u dan raste uslijed vrlo teške unutarnje gospodarske situacije, potresa na globalnim financijski i ekonomskim tržištima, složenoj političkoj situaciji u zemlji i okruženju itd. Skupine koje su pri tome najugroženije su starije osobe, nezaposleni, oni koji žive dalje od gradskih središta, a zabrinjava i činjenica da je prosjek siromaštva i nezaposlenosti, posebno kod mladih i žena izrazito visok.

U poslanici prigodom Tjedna solidarnosti mons. Mrzljak osobito je ukazao na problem iseljavanja Hrvata iz BiH, ali i na potrebu solidariziranja s onima koji ostaju. Kojim je konkretnim projektima pomoći u tom smislu posvećena osobita pozornost?

U konkretiziranju načina pomoći kroz različite vidike ove akcije valja reći da se fokus ciljanih skupina tijekom godina mijenjao. I dalje kad god je to moguće financijski podržavamo projekte i programe iz područja obrazovanja, socijalne pomoći i razvoja obiteljskog poduzetništva. Osim toga, važno nam je i jačanje Caritasove mreže u Bosni i Hercegovini koju pomažemo i kroz potporu za tzv. strukturalne troškove.

Prošle godine financirali smo projekte Centra za život i obitelj u Banjoj Luci, kućne njege u Banjoj Luci, Sarajevu i Središnjoj Bosni, Dom za stare i iznemogle osobe s hospicijem u Čapljini, vrtić Sveti Josip Mostar, Centra za djecu i mlade i obitelj Spes u Mostaru, Rehabilitacijski centar Sveta Obitelj u Mostaru te izravnu pomoć za 41 korisnika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji (medicinska pomagala, obnova stočnog fonda, obnova objekata, poljoprivredne sadnice i staklenici, pomoć u liječenju, pomoć u školarini). Sufinancirani su projektni troškovi za osoblje, komunalije, uredski i radionički materijal, troškovi goriva i održavanje voznog parka, tiskanice, honorari za suradnike na aktivnostima, humanitarna pomoć u hrani, ogrjevu i medicinskim pomagalima te školskom priboru.

Geslo ovogodišnjeg Tjedna solidarnosti je Da ne ohladni ljubav mnogih (usp. Mt 24,12). Koliko su ljudi danas solidarni i spremni pomoći drugima?

Moram reći da je hrvatski narod još uvijek osjetljivi kada je riječ o prepoznavanju potreba i uključivanju u akcije usmjerene na pomoć potrebitima, bilo da se govori o nepredvidivim posljedicama prirodnih katastrofa, bilo o pomoći pojedincima ili narodima koji pate od najrazličitijih oblika siromaštva i socijalne isključenosti. Ono što je važno, a tomu nastojimo doprinijeti kroz ovu akcije, jest pronaći kanale informiranja, dati pravodobnu informaciju, osvijetliti problem sa svih strana, transparentno djelovati nastojeći utjecati na uklanjanje uzroka koji su doveli konkretne situacije i obavještavati javnost o postignutim rezultatima. Kada se svi ovi elementi poslože, uspjesi ne izostaju.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika.