Damask je sada u rukama pobunjenika, a apostolski nuncij u Siriji kardinal Mario Zenari u razgovoru s Francescom Sabatinelli iz Vatican Newsa, govorio je o proteklim satima u Siriji te nadama za mirnu tranziciju na demokratsku vladavinu.

Pobunjenici su pokrenuli svoju munjevitu ofenzivu prošlog tjedna, zauzevši gradove Alep, Hama i Homs u brzom nizu prije nego što su krenuli na Damask.

Rano u nedjelju, 8. prosinca, oporbene snage preuzele su državnu TV i radio mrežu kako bi objavile „pad Damaska ​​i kraj vlade predsjednika Bashara al-Assada“.

U obraćanju naciji, sirijski premijer Mohammad Ghazi Jalali rekao je da će ostati na svom mjestu i da je spreman podržati kontinuitet upravljanja zemljom.

Abu Mohammad al-Julani, vođa pobunjeničke skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS), zabranio je svojim snagama približavanje javnim zgradama i institucijama, navodeći da će ostati pod nadzorom premijera zemlje dok ih službeno ne predaju.

Pad Damaska ​​obilježava kraj gotovo 50 godina vladavine obitelji Assad i sirijske Baath stranke. Bashar Al-Assad je prvi put viđen kao reformator kada je naslijedio svog oca, ali ta je slika ubrzo uništena nakon njegova slamanja prosvjednika tijekom tzv. Arapskog proljeća.

Tijekom tog razdoblja povezivali su ga sa zločinima – uključujući korištenje kemijskog oružja na pobunjeničkim uporištima.

Civili uhvaćeni usred ove kratke pobune podnijeli su najveći teret sukoba te UN navodi da je više od 300 000 ljudi raseljeno otkad su borbe eskalirale prije nešto više od tjedan dana.

UN je rekao da se smatra kako su stotine civila ubijene ili ozlijeđene, a najmanje 370 000 ljudi je protjerano. Brutalni građanski rat u Siriji započeo je 2011. nakon Assadova slamanja prosvjeda.

Kardinal Zenari u razgovoru za Vatican News izražava nadu u oporavak zemlje, miran suživot i iznad svega poštovanje vjerskih tradicija. Ukazuje i na potrebu ukidanja međunarodnih sankcija.

Vaša Eminencijo, što se dogodilo u proteklih nekoliko sati?

Jutros od pet sati ne mogu spavati, uhvatio me strah jer sam stalno čuo pucnjavu – neprestanu pucnjavu. Puca se i sada po ulicama, ali je slavljenički, kako je ovdje običaj. Ljudi pucaju u zrak od radosti jer je ovo pitanje, koje je izazvalo toliko strepnje, riješeno, ovaj prijelaz se dogodio bez krvoprolića. Sada je put pred nama strm – oni koji su preuzeli vlast obećali su da će poštivati ​​sve i izgraditi novu Siriju. Nadamo se da će održati ta obećanja, ali put pred nama ostaje vrlo težak.

Jeste li zabrinuti što bi budućnost mogla donijeti kršćanskoj zajednici?

Pobunjenici su se sastali s biskupima u Alepu odmah nakon pobjede, uvjeravajući ih da će poštivati ​​različite vjerske denominacije i kršćane. Nadamo se da će održati ovo obećanje i krenuti prema pomirenju. Osim pomirenja, nadamo se da Sirija također može pronaći blagostanje jer ljudi su došli do svog limita. Mnogi su se odlučili na bijeg ne mogavši preživjeti u državi kakva je postala... Jedina želja mladih zadnjih godina, pogotovo posljednje dvije godine, bili su da pobjegnu jer nisu vidjeli budućnost u svojoj zemlji. Sada se nadamo da će se otvoriti vrata nade jer ono čemu smo svjedočili nada je umirala – pa se sada nadamo da uz pomoć međunarodne zajednice i dobre volje svih Sirijaca, put prema pomirenju, obnovi i minimalnom prosperitetu za sve može započeti.

Spomenuli ste međunarodnu zajednicu koja, naravno, izražava zabrinutost zbog ovoga što se događa. Kakvu bi ulogu, prema Vašem mišljenju, trebale igrati velike sile u ovom trenutku?

Rekao bih, dok se nadam da će oni koji su preuzeli vlast održati obećanje da će poštivati ​​i stvoriti novu Siriju utemeljenu na demokratskim načelima, želja mi je da i međunarodna zajednica reagira, možda ukidanjem sankcija, jer su one teret koji pada teško za siromašne, nadam se da će se te sankcije malo po malo ukinuti.

KT