Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Taras Pshenychnyi rođen je 1983. u gradu Zalishchykiju u Ternopil regiji, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon što je otkrio zanimanje za prošlost, upisao je studij povijesti u Kijevu te magistrirao i doktorirao. Od 2019. djeluje kao profesor povijesti na Nacionalnom sveučilištu Taras Ševčenko u ukrajinskom glavnom gradu, na kome su ga predstavili kao najboljeg poznavatelja Gladomora i ukrajinskog naroda iz vremena 1930-ih.

Upravo zato on nam je bio dobar sugovornik s kojim smo promišljali o ovom nezapamćenom, ali i relativno nepoznatom i neistraženom genocidu koji se odvio 1932. i 1933. u režiji ruskih i ukrajinskih komunista nad nedužnim ukrajinskim seljacima, njihovim ženama i djecom...

Poštovani, na početku nam recite što je događaj koji ima mnogo imena kao što je Hlodomor, a na hrvatskom se pak zove Gladomor?
Gladomor je pojam koji obilježava zločin koji je sovjetska vlast počinila nad ukrajinskim stanovništvom početkom 1930-ih. Doslovno preveden s ukrajinskog jezika i onaj koncept koji je Hlodomor predstavljao ima značenje "smrt glađu" ili "ubijanje glađu".

Kao rezultat "agrarnog eksperimenta" sovjetske Vlade, provedena nad ukrajinskim seljacima, prvenstveno zbog uvođenja masovne kolektivizacije (ujedinjenja osobnih seljačkih gospodarstava u kolektivne farme) i masovnog oduzimanja žitarica seoskom stanovništvu za prodaju na stranim tržištima, kako bi se napunio državni proračun, umjetno su stvoreni preduvjeti za veliku glad koja je uzrokovala masovnu smrt ukrajinskih seljaka od prosinca 1932. do ljeta 1933.

U tom su razdoblju milijuni ukrajinskih seljaka umrli od gladovanja, od čega su 50% bila djeca. Dakle, Gladomor u razdoblju 1932. i 1933. bio je rezultat pokušaja provedbe socijalističke izgradnje vojno-komunističkim metodama. Zbog takvog sovjetskog "eksperimenta" u Ukrajinskoj SSR umrli su milijuni ljudi.

Treba napomenuti da je agrarni kompleks Ukrajinske SSR činio 40% agrarnog kompleksa Sovjetskog Saveza. Državni žitni fond Sovjetskog Saveza sastojao se od 40% žitarica uzgojenih u Ukrajinskoj SSR.

Dakle, analiza činjenica dokazuje da je totalitarni staljinistički režim kreirao Gladomor svjesno i prema jasnom planu. Žito je oduzimano i prodavano u inozemstvo za devize koje su korištene za kupnju alatnih strojeva i druge opreme za industrijska poduzeća.

Koji su bili uzroci tog zločina u Ukrajini i koji su bili njegovi ciljevi?
Kao što je navedeno, među uzrocima gladi treba istaknuti kolektivizaciju individualnih seljačkih gospodarstava, koja je bila popraćena nasilnim metodama i represijom. Uostalom, svaki seljak koji je bio samodostatan, imao imanje i zemlju, nije to htio dati samo zato što mu je država htjela oduzeti.

Prirodno je da čovjek nije htio dati ono što je zaradio vlastitim rukama. No, uz pomoć represivnih metoda Državne političke uprave, poput Ureda državne sigurnosti pri Narodnom komesarijatu unutarnjih poslova (NKVD), vlasti su uspjele slomiti otpor kolektivizaciji i "slomiti" ukrajinsko seljaštvo.

Drugi razlog bile su precijenjene norme prikupljanja žitarica, čiji se prihod od prodaje trebao koristiti za industrijalizaciju države. Kontrola nad ovim procesom odvijala se na najvišoj razini. Dana 7. kolovoza 1932. donesen je zakon O zaštiti imovine državnih poduzeća, kolhoza i zadruga i jačanju općenarodne (socijalističke) imovine, prema kome se za skidanje nekoliko klasova s polja počinitelja moralo osuditi na najviši stupanj kazne – strijeljanje. Narod je ovaj zakon nazvao Zakon o pet klasova.

Osim toga, još jednim razlogom Gladomora treba smatrati borbu sovjetske vlade s ukrajinskim nacionalnim pokretom. I sam generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza Josif Staljin vjerovao je da se ukrajinsko nacionalno pitanje može "riješiti" preko ukrajinskog seljaštva.

Radilo se o uništavanju ukrajinske nacionalne tradicije, nacionalnog pamćenja, na čemu se temeljila ideja ukrajinske nacionalne države. Ukrajinski seljaci bili su nositelji takvih tradicija.

Što se tiče definiranja svrhe Gladomora, kao jednu od ključnih točaka valja istaknuti da je on bio usmjeren isključivo protiv ukrajinskog seljaštva, kao moćnog konzervativnog sloja društva. Iz njegova okruženja proizišli su svijetli predstavnici ukrajinskog nacionalnog pokreta 1920-ih. Stoga je sovjetska vlada na čelu s Josifom Staljinom koristila Gladomor kao sredstvo za suzbijanje volje ukrajinskog naroda.

Zašto su ukrajinski seljaci bili trn u oku boljševicima? Kako je moguće da je žitnica i hraniteljica SSSR-a, pa i ostatka Europe, zbog gladi odjednom postala njegova grobnica?
Ukrajinska revolucija 1917. - 1921. pokazala je da je ukrajinsko seljaštvo bilo i ostalo pokretačka snaga ukrajinskog nacionalnog pokreta. Bilo je opasno za sovjetski sustav imati takvu moć, pa je stoga ideja njegove potpune likvidacije bilo samo pitanje vremena.

Gladomor je bio prvi korak prema njegovu masovnom uklanjanju. Što se tiče gladi, kao "groba" Sovjetskog Saveza, ona, nažalost, nije postala grob za Sovjetski Savez.

Nažalost, vlada SSSR-a se na sve moguće načine pokušavala distancirati od tragedije u Ukrajinskoj SSR, te je od svijeta skrivala informacije o masovnoj smrtnosti.

Vlada SSSR-a uspostavila je cenzuru koja je kontrolirala informacijski prostor države. Istodobno Sovjetski Savez bio je u gospodarskim odnosima s mnogim zemljama svijeta, a s njima se trgovalo žitom ukradenim iz ukrajinskih sela.

Kako razlikovati glad zbog nedostatka hrane za stanovništvo u cijelom tadašnjem SSSR-u? Ljudi su umirali od gladi u svakoj sovjetskoj republici, zašto je Ukrajina posebna?
Gladomor 1932. - 1933. postao je isključivo ukrajinski fenomen jer nijedan drugi narod u zemlji nije bio podvrgnut takvom represivnom aparatu kao etnički Ukrajinci. Nijedan nacionalni pokret u Sovjetskom Savezu nije uništen "smrću zbog gladi". Ni u jednoj republici Sovjetskog Saveza 1932. - 1933. nije umrlo toliko seljaka kao u Ukrajinskoj SSR.

Što se tiče tvrdnji sovjetske ili suvremene ruske historiografije da je uzrok gladi 30-ih godina prošlog stoljeća bio podbacivanje usjeva, ta je tvrdnja samo djelomično točna, ali se ne odnosi na Ukrajinsku SSR.

U Ukrajinskoj SSR 1930., 1931., 1932. prinos je bio dovoljan za opskrbu stanovništva hranom i stvaranje sjemenskog fonda. No, državna vlast to nije prepustila stanovništvu. Štoviše, žito nasilno ukradeno od seljaka često se nije prodavalo na inozemnim tržištima, već se kvarilo u morskim lukama gradova Odese, Mikolajeva i Hersona.

Dok su na selu seljaci ubijani organiziranim stvaranjem gladi, s druge strane u gradovima se odvijao odstrjel intelektualne elite. Možete li reći nešto više o tome?
U stvarnosti, uz gušenje ukrajinskog nacionalnog pokreta zbog Holodomora u ukrajinskim selima 1932. - 1933., u svibnju 1933. počele su represije protiv predstavnika ukrajinske inteligencije. Općenito, treba napomenuti da su se represije protiv ukrajinske intelektualne elite dogodile i tijekom 1932. - 1933. Ovi procesi su živopisan primjer genocidne politike koju je provodio sovjetski totalitarni režim u odnosu na Ukrajince.

Kulminacija terora nad intelektualnom elitom bila je 1937. Samo od 27. listopada do 4. studenoga u području Sandarmok u Kareliji službenici NKVD-a strijeljali su više od 250 predstavnika ukrajinske elite zatočenih u logoru Solovecki. Ubijajući ukrajinsku intelektualnu elitu, vlasti su pokušale uništiti njezinu povezanost s ukrajinskom kulturom, nacionalnim tradicijama, glazbom, umjetnošću, ukrajinskim filmom i kazalištem.

Seljacima koji nisu podmirivali dugove državi otimali su i drugu hranu, pretraživali tavane, podrume, vrtove nema li sakrivena žita... Recite nam je li bilo oružanih pobuna jer gladan nema više što izgubiti?
Naravno, s početkom masovne kolektivizacije seljačkih gospodarstava u Ukrajinskoj SSR (jedna osoba-jedna obitelj), koja je započela 1928., počeo je i otpor takvoj državnoj politici. Međutim, jačanjem kolektivizacije taj je otpor često postajao oružan.

Nažalost, pobunjenici nisu uspjeli zaustaviti proces kolektivizacije. Sovjetska vlada uspjela je slomiti ovaj otpor uz pomoć regularnih trupa i specijalnih postrojbi NKVD-a. Gotovo svi ustanci su ugušeni do jeseni 1932.

Za vrijeme gladi osim domaćih životinja prve žrtve su psi, mačke, golubovi... Nažalost, tada se javlja kanibalizam. Ljudi su zbog gladi jeli druge ljude, a potom i svoje članove obitelji. Koliko je ova pojava bila raširena tijekom 1932. i 1933.?
Što se tiče kanibalizma, takve su se pojave doista dogodile u razdoblju prosinac 1932. – siječanj – svibanj 1933. Njihove razmjere teško je odrediti budući da o ovoj pojavi u arhivskim dokumentima postoje samo ograničeni podatci. Međutim, doista je bilo slučajeva kanibalizma u ukrajinskim selima tijekom mjeseci gladi.

Nakon gladi kolonizacija tih krajeva praćena je naseljavanjem pripadnika drugih naroda, ali izgleda, prema kasnijim popisima, kako nije zaživjela?
Godine 1933. praksa naseljavanja ukrajinskih sela imigrantima iz središnjih regija Sovjetskog Saveza počela je dobivati sustavan karakter. Posebno je to bilo povezano s obnavljanjem radne snage u selima čije je stanovništvo umrlo od gladi. Da, o tome možete pronaći dosta podataka u arhivskim dokumentima. Konkretno, kako bi se riješio ovaj problem, samo su jugoistočne regije Ukrajine naseljene stanovništvom iz sjevernih i istočnih regija Rusije, Bjelorusije i područja Azije.

S obzirom na to, u travnju 1933. šef Ukrajinske SSR V. Molotov potpisao je tajni dekret koji je dopustio stanovnicima središnjih regija Sovjetskog Saveza da se presele u "slobodne" zemlje Ukrajine.

Postoje podatci u arhivskim dokumentima da je sovjetska vlada namjeravala uvesti 20 000 seljačkih farmi iz Bjelorusije, središnje Azije i središnjih regija SSSR-a. Ispunjavanje ovog zadatka povjereno je Svesaveznom komitetu za preseljenje pri Vijeću narodnih komesara Ukrajinske SSR koji je na tom poslu bio angažiran do listopada 1933.

Međutim, uvezeno stanovništvo nije moglo živjeti na novim teritorijima. U sjećanjima tih doseljenika spominje se činjenica da su oni bili prisiljeni vratiti se u svoja nekadašnja mjesta stanovanja zbog teških uvjeta rada na novim prostorima gdje su se doselili, kao i zbog pronalaska trupala na mnogim mjestima prebivališta. Ipak, najčešći razlog preseljenja je nesposobnost i nespremnost za rad na zemlji koja se dugo nije obrađivala.

Koliko god se Gladomor skrivao, činjenice o ovom zločinu došle su na Zapad prvo preko ukrajinske dijaspore. Padom sovjetskog režima čini se da je počelo znanstveno istraživanje ovog zločina, međutim nakon 2014. i rata u Ukrajini te ruske invazije na ovu zemlju 2022., čini se da ovaj zločin ponovno poprima političke konotacije ?
Informacije o Gladomoru počele su stizati na Zapad 1932. Mitropolit Andrij Šepticki (1868. - 1944.)učinio je mnogo za širenje istine o tom zločinu u sovjetskoj Ukrajini. Osim toga, neki zapadni novinari dolazili su u Ukrajinsku SSR i bilježili činjenice o gladi i pisali o njima. Posebno treba istaknuti britanskog novinara Garetha Jonesa. Međutim, malo je bilo ljudi poput njega. Većina zapadnih novinara koji su uspjeli raditi u SSSR-u nije obraćala pozornost na činjenice o gladi, ponekad su se pretvarali da ne primjećuju tragediju.

Sovjetska vlada je na sve moguće načine pokušavala sakriti katastrofalnu situaciju u ukrajinskim selima. Inače, ruska propaganda danas radi isto na okupiranim ukrajinskim teritorijima, pokušavajući sakriti od cijelog svijeta represiju protiv Ukrajinaca u Mariupolju, Hersonu, Melitopolju itd.

Stoga danas analiza čina genocida 1932. - 1933. nad ukrajinskim narodom, počinjena u režiji sovjetskih vlasti, dobiva novu važnost u pozadini modernog genocida nad Ukrajincima, koga provodi moderna ruska vlada na čelu s predsjednikom Rusije Putinom.

Razumljivo je da su laži i propaganda uspjele preživjeti za vrijeme SSSR-a, ali zašto žive i danas nakon sloma komunizma? Zašto je Staljin nekima još uvijek idol, a nedavno su mu opet odali počast u Rusiji?
Teško je odgovoriti na pitanje. Odgovor leži u mentalnom izboru. Nažalost, ovo je odjek sovjetskog narativa koji se dugo formirao i širio. U modernoj Rusiji taj je sovjetski narativ posebno vidljiv i upravlja većinom društva. A to, po mom mišljenju, znači da je rusko društvo ozbiljno zaglavilo u prošlosti, što mu ne dopušta da se oslobodi imperijalnih ambicija. Društvo vjeruje u "kralja", ne shvaćajući da je za "kralja" sâmo društvo samo sredstvo za postizanje cilja.