Čujte! Iz grla Jordanskoga Diva
Glas se ko s neba pustinjom odziva:
»Spas nam je blizu, sve zornije biva!
»Ravnajte staze, nek ne bude jama,
»Nek posvud bude sve ravnina sama!«
Glas Diva gordi svu pustinju slama.
Poziv taj nosi i brz Jordan plavi,
Da roblje digne i da robiju javi,
Neka svom Spasu putove pripravi!
Roblje se diže, i srce mu bije,
Nikad mu tako zaigralo nije,
Vidi, da nad njim Bog i Spas još bdije.
I Nebu kliče, ko slavuj u gori:
»O Nebo sveto, daj nam se otvori,
»Nek Spas nam siđe ko sunce u zori!
»Jer svud je tama, samrt posvud bludi,
»Vaj, kakav vapaj leti nam iz grudi!
O, dođi, Spase, plaču Tvoji ljudi!
»Dosta im muke i vatre u boju,
»Dosta te trke u krvi i znoju,
»Spase, donesi Slobodu im svoju!
»Oni će Tebi podizat oltare,
»U Hram Tvoj nosit i srca i dare,
»Pokoru činit za krivice stare.
»Hoćemo, Spase, samo se objavi!
»Zima nas bije, i glad nas podavi!
»O, dođi, Spase, naš Božiću pravi!«
IV. EV. ŠARIĆ.
Katolički tjednik 1933. / br. 50 / str. 4