Duhovna i svjetovna vlast


Ban Savske banovine dr. Šilović održao je jedan značajan govor pri svojoj posjeti kod đakovačkog biskupa dra Akšamovića. Govorio je o svjetovnoj i duhovnoj vlasti te je između ostaloga rekao: »Crkvena i svjetovna vlast dvije su grane istoga stabla. Obje su božanskoga podrijetla.

(Izjava bana Dra Josipa Šilovića.)

Ban Savske banovine dr. Šilović održao je jedan značajan govor pri svojoj posjeti kod đakovačkog biskupa dra Akšamovića. Govorio je o svjetovnoj i duhovnoj vlasti te je između ostaloga rekao: »Crkvena i svjetovna vlast dvije su grane istoga stabla. Obje su božanskoga podrijetla. Gospodin naš razdijelio je vlast u duhovnu i svjetovnu i od iskona. Dogod su ove dvije vlasti radile složno, napredovale su obje organizacije i Crkva i država. Onaj momenat, kad su se razišle, bilo je to na štetu duševnu i tjelesnu ljudskoga roda. Ja ne trebam da Vama starijima dozivam u pamet sedamdesete godine prošloga vijeka, kad je liberalizam zahvatio državni, kulturni i socijalni život Evrope. Brzo se osjetilo, kako je razornim posljedicama urodilo to ne samo u pogledu duše čovjeka nego i u pogledu njegovog materijalnog prosperiteta (blagostanja) »Laissez fair, laissez passer« urodilo je silnom bijedom, sirotinja bila je izvrgnuta stradanju do skrajnosti. Narod se zato vratio natrag prirodnom uvjerenju, da duhovna i svjetovna vlast moraju da zajedno vode narod do njegovog vječnog blaženstva.

Ban Šilović poštivao je te ideje od svoje mladosti do svoje starosti. On je te ideje usisao s majčinim mlijekom. »Imao sam majku, seljakinju, nepismenu, ali vanredno nadarenu, kao što samo naš seljak može da bude, religijoznu. Od nje sam više naučio nego od Platona i Aristotela, od Kanta i Schopenhauera i Stirnera. Vjeru, koju sam od nje dobio, čuvao sam kroz cijeli život. Tome uvjerenju vazda sam davao izraza i uvijek sam klecao pred Gospodom na koljena i davao Mu izraze poslušnosti. Htio sam da dokažem svijetu, da lažu svi, koji kažu, da kulturan čovjek ne može da bude vjernik. Javno sam klecao pred Bogom i činom pokazivao, da kulturan čovjek može da vjeruje. A valjda nitko ipak ne će kazati, da Šilović nije kulturan čovjek. Danas nažalost poluinteligencija zavada naš narod, da se odrekne vjere. Čim je netko svršio par razreda srednje škole, već hoće da se u ime neke kulture odrekne vjere. No bez vjere nema sreće narodu našemu i svaki patriota mora raditi na tome, da se vjera u narodu sačuva, jer ako nestane religije, svi žandari mi ne će moći da načine reda i da se sačuva blagostanje naroda. Šta ostavlja u duši onaj čovjek, koji je drugome čovjeku oduzeo vjeru? Ostavlja samo zlo. Zar je onda čudo, da imade toliko mnogo samoubijstva? Nije nikakvo čudo, jer život je težak i pečalan, i jedino nada u drugi pravi život drži čovjeka, da ne očajava i da ne uništi svoj vlastiti život. To je dokaz, da bez vjere nema niti napretka. Tko narodu uzima vjeru, neprijatelj je narodu. — Hvalim Gospodu, da me je postavio na ovo mjesto i to zato, jer hoću, da pokažem, da svjetovna i duhovna vlast treba da idu skupa.«

Katolički tjednik 1930., br. 17/ str. 6