I afrički se crnci vole dotjerati i prema najnovijoj modi, Tu i tamo ode koji od njih u Evropu i donese sa sobom čitavu zbirku uzoraka evropskih odijela.
Nedavno se je u gornjem Kongu pomolio u crkvi jedan kršćanin u potpunom evropskom odijelu sa cipelama, čarapama, slamnatim i šeširom. No sve to nije bilo za njega dosta, da svrati na se opću pažnju, pa je stoga prebacio preko ramena kišobran, na kojem je visio nov novcat par cipela. I on je potpuno postigao svoju svrhu! Njegovi domorodci nijesu smogli dosta riječi da se nadive svima tim krasotama!
Drugi neki crnac domogao se odnekale ženskog kaputa i važno ga pripe na pleća, te tako dođe ponosno k sv. Misi. — Drugi jedan opet dobi negdje par čarapa, no nažalost nije imao cipela, koje bi tome odgovarale. No ništa zato! Privremeno dođe on u crkvu sa svojim ogrtačem oko bokova i u tim čarapama, a međutim je sanjao o cipelama, koje bi tako lijepo njemu pristajale! — Jedan drugi siromašak nije imao cipela, a niti čarapa, no zato je imao sveze za čarape. No i s njima je on vrlo zadovoljno šetao.
No pri svemu lomu najsmiješnije je to, što se svim tim glupostima nitko ne smije. Svaki od njih nakiti se svim što mu dopadne u ruke i ako je nešto iz Evrope, to je već u očima crnaca nešto izvanredno dobro.
Nedjelja 1926. /br. 26 /str. 5-6