Kad je već bio složen naš današnji uvodnik, izašao je i u »Jugoslavenskom Listu«, od 13. o. mj., članak »Mjerilo vanjsko-političkih simpatija«, u kojemu neki Č. zastupa posve iste ideje, kao što su one u člancima »Jugoslovensike Pošte«, na koje smo se mi osvrnuli.
Tu čitamo i ove rečenice:
»Zaboravlja se, da li se partizansko opredjeljenje simpatija za ovaj ili onaj španski tabor podudara s nacionalnim vanjskopolitičkim interesima vlastitog naroda i države? Ti interesi moraju za svakog istinskog i trijeznog rodoljuba da budu uvijek jedino mjerilo pri zauzimanju stava prema događajima, koji utiču na razvoj snaga i odnosa u dijelu svijeta, gdje živimo. Historija nepobitno dokazuje, da se međunarodni odnosi i događaji nisu nikad razvijali prema partijskim ideologijama, najmanje su poznavali kakve političke sentimentalnosti ili političko-klasne ili vjersko-kultur. solidarnosti. U vanjsko-političkim odnosima diktira dinamika realnog života; ti odnosi se razvijaju prema pruženim mogućnostima bez ikakvih ideoloških skrupula. Vlastiti interes je još uvijek prvi i najviši zakon. Dok se po njemu ravnaju veliki i snažni narodi u najbližem susjedstvu, tim prije se moraju po njem ravnati svi ostali, ako misle na svoj opstanak...
Unutarnji politički režimi, kao ni srodnost ili protivnost životnih nazora i političkih ideologija ili religija, nikad nisu bili zapreka, da se na nekog napadne ili s njim sarađuje. Drugi, realniji životni interesi diktiraju razvojem međunarodnog života. Zato se ni mi ne možemo danas ni prema događajima u Španiji, ni prema ostalim narodima opredjeljivati prema političkim simpatijama za fašistički ili demokratski poredak. To treba da iščezne iz našeg javnog mišljenja. Ono treba da bude rukovođeno samo našim nacionalnim i državnim interesom...
To smije da bude jedini kriterij za svakog patriotu u manifestovanju njegovih vanjsko-političkih simpatija. Inače on gazi nacionalni i državni interes za volju svog slijepog partizanstva...
Za nas mora da bude odlučno jedino, kako će pojedini događaji, (recimo na primjer ishod građanskog rata u Španiji), uticati na međunarodni položaj naše države ili naših saveznika, da li ga jačaju ili slabe.«
Iza onoga, što smo napisali u uvodniku, nije potrebno da se ponavljamo. Ako ovo nije kruti politički egoizam i materijalizam, mi ne znamo, šta je. Katolički narodi drukčije i rezoniraju i reagiraju, Irci su, makar da su izraziti demokrate i makar da nemaju u španjolskoj nikakvih posebnih interesa, poslali dobrovoljačke čete u pomoć španjolskim nacionalistima protiv komunizma!
Katolički tjednik 1936./ br. 38/ str. 5