Kroz prvi decenij


Bio sam još u prvom tečaju bogoslovije. Par dana prije Nove Godine — bilo je to uoči ljeta Gospodnjeg 1922. — došao je k nama u sjemenište novi, neočekivani gost — »Nedjelja«.

U skromnim, bijelim koricama ležao je pred nama novi nedjeljni list, određen da budi i podržava katolički duh u našoj domovini. Sjećam se, kako je već prvi broj osvojio naše simpatije. Sviđao nam se svima najmlađi katolički borac, tako nenametljiv, a ipak tako odlučan i jasan. Vidjeli smo odmah, zašto ga je njegov izdavač pokrenuo. Uvodni članak, u kojem je i nevješto oko moglo da raspozna misli i stil tadašnjeg kapitularnog vikara sarajevske nadbiskupije, presv. gosp. dr. Ivana Šarića, nije dopustio ni jedan časak, da se sumnja u karakter i svrhu lista. Pod naslovom »što hoće Nedjelja« čitali smo tu, odmah na početku, ove riječi: »Nedjelja« hoće da uspostavi veći duševni dodir među svećenicima i vjernicima. Ona hoće da istopi protiv današnjeg tolikog bezvjerja i poganskog nećudoređa. Ona hoće da pokaže moć, moć obrambenu i osvojnu, katoličke vjere i u današnja vremena. Ona hoće da baci u svijet naš Svetu vatru oduševljenja za kršćanske ideale. Ona hoće da pripomogne, te se opet podigne jedan puk tvrd u vjeri, vjeran Crkvi, pun ufanja u Boga, s pravom kršćanskom pobožnosti, puk ćudoredan, čist, zadovoljan, puk jednoga kova, koji će disati dušom, što osjeća, radi i pregara za bližnjega svoga.« A u »Biskupskoj preporuci«, preštampanoj iz »Vrhbosne« od 20. studenoga 1921., ponovno se ističe isključivo religijozni i svrhunaravni karakter Lista. »Nedjelja« će biti list posvećen katoličkoj vjeri i kršćanskoj kreposti; njegova je tendencija izražena u. riječima sv. Pavla: sve obnoviti u Kristu, a njegova politika biće politika svetoga Križa.

Takav smo list u ono vrijeme uistinu trebali. Ispunjao je osjetljivu prazninu u katoličkoj periodičnoj štampi. Pa ga je i sva katolička javnost primila s nepodijeljenim simpatijama. Ne samo mi bogoslovi, koji smo jedva čekali čas, kada će »Nedjelja« u svojim bijelim i crvenim i jasnoplavim koricama osvanuti u našoj auli, nego i župnici po selima, i svjetovnjaci po gradovima. »Nedjelja« je svojom raznolikošću i svojem laganim načinom pisanja izvrsno pogodila onaj srednji ton, koji se toliko sviđa našoj prosječnoj publici. I nije onda čudo, da je već prva naklada lista bila dosta visoka: odmah iza prvih brojeva »Nedjelja« je zadobila oko 3000 pretplatnika.

Katolički Tjednik 1932. / br. 1 / str. 10