Nije tomu davno, što se digla u Bosni sa strane pokrajinske vlade ljuta hajka na Marijine kongregacije, te izazvala silno ogorčenje megju katolicima. I evo već s druge strane nekoliko pokušaja, da se unište Marijine kongregacije. Pred kratko je vrijeme zadesio cezaropapistički udarac Gospićku kongregaciju, a pod -najnovijim datumom, naredbom od 4. travnja t. g., Marijinu kongregaciju učenica realne gimnazije i učiteljske škole u Križevcima. U dotičnoj se naredbi lično nalaže upravitelju kongregacije, da imade smjesta obustaviti svako njezino djelovanje; ako pak želi, da se osnuje kongregacija, treba da bude ona sasvim pod pokroviteljstvom i nadzorom školskoga ravnateljstva. Dakle se i opet drsko pomolili na vidjelo vizantinski cezaropapistički papci. Nije li to i opet siloviti izazov povrijegjene slobode savjesti? A što su negdje skrivile te Marijine kongregacije, da im silnici ne daju bitisati? Gjacima je slobodno, da budu članovi sokolskih udruženja, gdje je mladež izvrgnuta pogubnom bezvjerskom i naturalističkom odgoju, koji mladež potpuno demoralizuje i gdje se sistematski ubija svaki osjećaj stidljivosti. Pa ipak se ovdje ne traži nikakav nadzor nastavničkih lica. A članovima Marijine kongregacije hoće da se zabrani svako sastajanje izvan školske zgrade. Zar njima prijeti ikakva pogibao, ako se sastaju u crkvi na svoje pobožnosti i religiozne pouke? Dokle ćemo katolici podnositi ovo nasilje?
Nedjelja 1922. / br. 20 / str. 7-8