Prnjavor: Katolički ponos


Bilo je nedavno. U jednoj veli­koj bosanskoj šumi iznosili kirijaši drva na konjima. Kako im se trud nije isplaćivao, došli su ga­zdi i otkazali mu. — Bili su to siromašni katolici iz Vrhovine. A gazda? Ljutit, što mu izmiče jef­tina roba, ili možda zato, jer je on — on: gazda i Srbin, poče na njih vikati i na koncu dodade: »Ne mislite, da se neće iznijeti dr­va! Iznijet će se, pa makar ih Papa iznosio!«

Na to je zavladao naokolo du­boki mir, samo je u jednom čo­vjeku, koji je tu stajao, duboko uzavrelo na uvredu njegovom vjerskom poglavici i vjeri, pa se ispravi siromah čovjek pred bo­gatoga gazdu, podiže glas oštar i jak, kako to može povrijeđeni vjerski ponos, i reče:

Šta ti čini naš Papa? Znaj, nas katolika po širokom svijetu ima toliko, da možemo svojega vjerskog poglavara uzdržati, i on ne treba tebi, dasino, drva izgo­niti. Riječ natrag!

I bogati gazda opazi, da tu ne­ma šale. Stoga se poče povraćati iispričavati, kako on nije imao zle namjere, nego da mu se je iz­maklo.

Tako se ponio svijesni katolik. A ti? I drugi i mnogo njih? Stidi­te se, zar ne, ko bajagi, braniti svoje. A neprijatelji nemaju sti­da izazivati nas i vrijeđati.

Nedjelja 1924. / br. 33 / str. 5