Rat protiv psovke u Italiji


U Italiji se pokrenuo u najnovije vrijeme pravi rat protiv bogohulstva i psovke. U Torinu, glavinom gradu Pijemonta, znamenitom po euharistijiskom čudu god 1453., po presvetoj Isusovoj pogrebnoj ko¬preni i po svetim ustanovama veli¬kog apostola zapuštene mladeži Don Boska i njegovih Salezijanaca —održao se 12. i 13. svibnja ove gadine veličanstveni kongres protiv psovke.

Prva skupština održala se u velikoj dvorani trgovačke komore, a druga u kazalištu. Sve vlasti, crkvene, političke i vojničke imale su udjela u tom velebnom kongre­su. Sjednicama su prisustvovale ogromne mase naroda svih staleža i svih političkih stranaka. Znameni­te govore održali su proti bogohu­ljenju glasoviti političari, zastup­nici i senatori. Govorilo se o starim Mojisejevim i sredovječnim kršćan­skim kaznama proti javnoj psovci. Iznosili su, kako bogohulstvo, ta rakrana modernih i tobože kultur­nih naroda evropskih, nije poznato kod Kineza i Turaka. Psovanje Bo­ga jest dokaz beznačajnosti, var- vanstva, -dubokog neznanja i skrajnje surovosti. Krasne su govore iz­rekli zastupnik Giordano, g. Pola, profesori Colombo i Vidani o  psov­ci kao socijalnom zlu. Kongres je osim javnoga bogohulstva osudio i žigosao besramno govorenje. Kon­gres je jednodušno prihvatio dnev­ni red, kojim se pozivlju osim Cr­kve i obitelj, škola i vojska na bor­bu proti tim ružnim manama, a javna se vlast poziva, da psovače kazni po zakonu.

Drugi dan kongresa bio je veliki torinski trg Casetello krcato pun torinskog pučanstva i crkvenih i gra­đanskih korporacija iz cijele po­krajine. Gradskim ulicama razvio se veličanstven ophod sa 20 glazba, na čelu glazba dičnih Salezijanaca. Na ogromnom trgu, uz prisutnost kardinala nadbiskupa Richelmy-a, kraljevsikog vojvode d’ Aosta i dru­gih dostojanstvenika, narod se sve­čano odrekao psovke. Mnoštvu je stavljeno ovo pitanje: »Iz štovanja prema Bogu, radi časti domovin­ske, naše civilizacije i dobrog gla­sa našega puka, obećajemo i obve­zujemo se našom čašću, da ćemo se boriti proti besramnom govoru i proti psovci. Obećajete 1i?« I više desetaka hiljada snažnih glasova odgovori: »Da, obećajemo i obvezu­jemo se!« Zatim je kardinal-nad­biskup blagoslovio narod, koji se nakon toga počeo pomalo razilazi­ti zadovoljan i sa čvrstom voljom, da neće više psovati i da će se bo­riti protiv psovke.

Takovu odluku mogli bismo stvoriti i mi Hrvati na ovogodiš­njem Euharistijskom kongresu u Zagrebu. Što mogu Talijani, to bi­smo mogli valjda i mi. Naš milo­zvučni i bogati jezik neka ne služi više pogrdnoj psovci, bogohulstvu i besramnom govoru!

Ž. I-ć.

Nedjelja 1923., br. 26/ str. 3 i 4