Kao najdraži božični dar maloj katoličkoj diaspori u Rogatici bio nam je sigurno vlč. gosp. A. Weiss, mladomisnik. I ove smo godine, eto, hvala Bogu, dobili za Božić svećenika. Izmolio nam ga je vlč. g. Roje, župnik u Višegradu, pod koju župu i mi spadamo, od preuzv. Ordinarija. Božić bez svećenika i ne bi bio pravi Božić. Ponoćka, pjevana i sa kratkom dirljivom propovijeđu, te tiha sv. misa u 8 s., pod kojom su se neki i pričestili, pa opet pjevana misa sa propovijeđu u 10 s., — sve nam je to dalo pravo božično raspoloženje: Lijepa zidana i omalovana kapelica bila je uvijek lijepo posjećena. Osim na sv. misi u 8 sati bili su uvijek skoro svi katolici iz Rogatice, dok je na ponoćku došlo i ono par namještenika-rudara iz obližnjeg sela Kukavica. Pod spretnim dirigiranjem učiteljice gđe Marice Živković pjevale su se lijepe naše narodne božične pjesme. I na drugi dan Božića imali smo pjevanu sv. misu s lijepom propovijeđu. Crkvica opet puna. Radost i veselje razdraganih Rogatičana katolika bila je tolika, da su se mnoge suze radosnice i za vrijeme propovijedi i iza sv. mise opažale i vidjele, kako kod starijih tako i kod djece.
Toplo i pravo kršćansko obiteljsko društvo tamošnjega advokata Dr. Josipa Stipančića primilo je kroz sva tri dana vlč. g. A. Weissa, kao gosta, a vazda nasmijani »majstor Mato« (Mato Begović, kovač) ili »kum Mato«, kako ga svi u Rogatici zovu, pratio je spremno od kuće do kuće vlč. g. mladomisnika, koji je tih dana obašao sve katoličke obitelji u našem mjestu.
Kako su svećenika lijepo dočekali, tako su ga ti dobri vjernici Rogatice i složno otpratili i srdačno se s njim oprostili.
— X —
Katolički tjednik 1939. / br. 3 / str. 7