U apostolskom vikarijatu Kiangnau u Kini ima jedan časni starac, pravi apostol. S katekizmom u ruci pohađa svoje prijatelje ili ih poziva k sebi, pa ih upoznaje s katoličkom vjerom, rješava im prigovore i poteškoće. Često puta mu i uspije, da svoje slušače predobije za pravu vjeru. U nedjelju iza propovijedi ponovi on još jednom čitavu stvar i nastoji, da je i oni dobro razumiju, koji možda nijesu shvatili svećenika. »Prije mjesec dana — veli jedan misijonar — dođoh nedjeljom u večer u jedno selo. Odmah me opkoli znatiželjna mladež, pa muževi, žene i starci. Ispočetka smo se razgovarali o koječemu a poslije dođe red i na vjeru. »Oče, sve to mi već znademo, rekoše. »Mao-vu-koang (tako se zvao taj apostol) nas je naučio. »To je ljepo, a gdje je on? — »Stanuje u susjednom selu, ali još je ovdje». Zbilja, sjutradan nađoh staroga u jednoj kući, gdje sjedi među mnogo staraca. Oči su im bile posve otežale, pa sam zaključio, da nijesu cijelu noć spavali. Zato ću im veselo: »Tako, tako, sad vas imam, sigurno ste se cijelu noć gostili i pili«.
»O nipošto« veli jedan — »Mao-vu-koang je kod nas, pa nas je cijelu noć poučavao o presv. Sakramentu«. I ja sam ga često puta čuo uvečer oko 10 sati gdje im govori o ovom svetom predmetu.
Kako to tješi misijonara kad se nađe ovako požrtvovnih duša koje mu pomažu u radu za raširenje Isusova kraljevstva.
Nedjelja 1923./ br. 39/ str. 8