Završava se veliko djelo, što su ga sestre sv. Križa započele prije par mjeseci na Sušaku. Doduše, neće biti izvedeno sve onako, kako je to prije zamišljeno, jer se uslijed nadošle krize nije moglo provesti, ali ono što je glavno, ipak je oživotvoreno. Crkva je sagrađena u baziličkom stilu sa nekojim romanskim oblicima. Ima tri lađe, lijepi toranj u starohrvatskom stilu, na pročelju rosetu sa promjerom od tri metra. Crkva je tako velika, da će jamačno za dogledno vrijeme moći zadovoljavati vjerskim potrebama Sušačana, ako samo bude dovoljan broj svećenika, koji će moći i htjeti na nedjelje u njoj služiti sv. mise. Površina crkve bez kora iznaša oko 300 četvornih metara. Sam kor ima 45 četvornih metara. Prema tome u crkvu može stati hiljadu ljudi, a na koru mogu i veći zborovi pjevati). Sestre imaju zaseban kor nad sakristijom, pokraj svetišta.
Nabavljen je i novi oltar, koji je kombiniran od kastavskog i dalmatinskog kamena. Oltar je jednostavan. Menza na četiri stupa, tabernakul. Neposredno iza oltara, bolje tabernakula, na stupu dva metra visokom, stoji kip Srca Isusova u naravnoj veličini.
Crkva će biti bez klupa, samo sa jednim oltarom, bez propovijedaonice, bez ispovijedaonice, jer zato nema sredstava. Sve to je bilo predviđeno, no nadošla kriza i nemar Sušačana za crkvu, koji gotovo ništa, makar sami nemaju crkve, nijesu doprinijeli za gradnju ove crkve, ne dopuštaju da se spomenuti predmeti naruče.
Časne sestre su zaista ovim velikim činom zadužile Sušak, i na najljepši način će proslaviti sedamstogodišnjicu smrti svoje zaštitnice sv. Elizabete.
Katolički tjednik 1931 / br. 47 / str. 4