U nedjelju, 22. o. mj., obavljen je u Tarčinu, manjem gradiću na pruzi između Sarajeva i Ivan-planine, prema Hercegovini, u vrlo romantičnu i slikovitu kraju, blagoslov nove, dosta velike crkvice, posvećene Uzvišenju sv. Križa.
»Crkvu su gradili malobrojni mještani katolici, a akciju je vodio, a, velikim dijelom, sam i financirao presvj. g. Msgr. Dr. Antun Buljan, apostolski protonotar, generalni vikar i kanonik iz Sarajeva. Nova crkva treba da poveže Hrvate katolike iz sarajevskog i fojničkog kotara sa katolicima iz Hercegovine, u konjičkom kotaru, s onu stranu Ivan-planine.
Kako je u nedjelju bio prekrasan jesenski dan, to je svečanost ispala neobično srdačno i lijepo. Iz Sarajeva je taj dan ujutro otišao u Tarčin poseban vlak, s Križarskom glazbom, s Križarima i Križaricama, s brojnim učenicama i pitomicama skoro svih katoličkih škola i zavoda u Sarajevu i sa dosta privatnika, a došlo je i mnogo vjernika-težaka iz stupske i, osobito, banbrdske župe, te iz Konjica.
Najprije su kler i vjernici, u procesiji i s glazbom, pošli iz mjesta k crkvi, a onda je bio sam blagoslov, a iza njega svečana pontifikalna misa, pod kojom su pjevale križarice iz Sarajeva, a presvijetli je Dr. Buljan, koji je sam obavio blagoslov, održao s crkvenih vrata značajnu propovijed, ističući, da je nova crkva nikla u najteže vrijeme iz želja pokojnika, koji su ih odnijeli neispunjene u grob, a zato, da sve one, koji ovdje žive i ovuda prolaze, sjeća Boga Stvoritelja, koji se kroz prirodu tako veličanstveno objavljuje kao garant svih njezinih zakona, a najviše moralnog zakona, Boga Otkupitelja na Križu, koji nas s njega otkupljuje i vodi, i Boga Posvetitelja i prosvjetitelja, što nas kroz Crkvu uči najvišoj mudrosti života, bez koje je sve drugo znanje toliko puta samo umjetnost razaranja i griješenja. Iza mise ponovo se je svijet u procesiji pratio u mjesto, a onda se je, poslije podne, razvilo vrlo vedro pučko veselje.
Posebno je udarilo u oči, da su svečanosti prisustvovali i mnogi inovjerci, pravoslavci i muslimani, i to s mnogo pijeteta i ozbiljnosti. Bili su i, kod obreda i za stolom, i njihovi duhovnici. Mnogo pravoslavnog svijeta je i ljubilo oltar, i darivalo Gospinu sliku.
Red je bio uzoran, a tako i organizacija pučke svečanosti, s mnogo govora, koju je režirao revni crkveni odbor. Pred narodom je govorio i Dr. Zdravko Šutej.
Hvala Bogu! Opet smo, eto, u Bosni bogatiji za jedno mjesto molitve, blagoslova i poštenja.
Katolički tjednik 1940./ br. 39/ str. 5