Tarčin: Svečani blagoslov nove crkve Uzvišenja sv. Križa


Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

U nedjelju, 22. o. mj., obavljen je u Tarčinu, manjem gradiću na pruzi između Sarajeva i Ivan-planine, prema Hercego­vini, u vrlo romantičnu i slikovitu kra­ju, blagoslov nove, dosta velike crkvice, posvećene Uzvišenju sv. Križa.

»Crkvu su gradili malobrojni mještani ka­tolici, a akciju je vodio, a, velikim dijelom, sam i financirao presvj. g. Msgr. Dr. An­tun Buljan, apostolski protonotar, gene­ralni vikar i kanonik iz Sarajeva. Nova crkva treba da poveže Hrvate katolike iz sarajev­skog i fojničkog kotara sa katolicima iz Hercegovine, u konjičkom kotaru, s onu stranu Ivan-planine.

Kako je u nedjelju bio prekrasan jesenski dan, to je svečanost ispala neobično sr­dačno i lijepo. Iz Sarajeva je taj dan uju­tro otišao u Tarčin poseban vlak, s Križar­skom glazbom, s Križarima i Križaricama, s brojnim učenicama i pitomicama skoro svih katoličkih škola i zavoda u Sa­rajevu i sa dosta privatnika, a došlo je i mnogo vjernika-težaka iz stupske i, osobi­to, banbrdske župe, te iz Konjica.

Najprije su kler i vjernici, u procesiji i s glazbom, pošli iz mjesta k crkvi, a onda je bio sam blagoslov, a iza njega svečana pontifikalna misa, pod kojom su pjevale križarice iz Sarajeva, a presvijetli je Dr. Buljan, koji je sam obavio blago­slov, održao s crkvenih vrata značajnu propovijed, ističući, da je nova crkva nikla u najteže vrijeme iz želja pokojnika, koji su ih odnijeli neispunjene u grob, a zato, da sve one, koji ovdje žive i ovuda prolaze, sjeća Boga Stvoritelja, koji se kroz priro­du tako veličanstveno objavljuje kao garant svih njezinih zakona, a najviše moralnog zakona, Boga Otkupitelja na Križu, koji nas s njega otkupljuje i vodi, i Boga Posvetitelja i prosvjetitelja, što nas kroz Cr­kvu uči najvišoj mudrosti života, bez koje je sve drugo znanje toliko puta samo umjet­nost razaranja i griješenja. Iza mise po­novo se je svijet u procesiji pratio u mje­sto, a onda se je, poslije podne, razvilo vrlo vedro pučko veselje.

Posebno je udarilo u oči, da su svečanosti prisustvovali i mnogi inovjerci, pravoslav­ci i muslimani, i to s mnogo pijeteta i oz­biljnosti. Bili su i, kod obreda i za stolom, i njihovi duhovnici. Mnogo pravoslavnog svijeta je i ljubilo oltar, i darivalo Gospi­nu sliku.

Red je bio uzoran, a tako i organizacija pučke svečanosti, s mnogo govora, koju je režirao revni crkveni odbor. Pred narodom je govorio i Dr. Zdravko Šutej.

Hvala Bogu! Opet smo, eto, u Bosni bo­gatiji za jedno mjesto molitve, blagoslova i poštenja.

Katolički tjednik 1940./ br. 39/ str. 5