Opet su nam se na Veliku Gospojinu, 15. o. mj., tužili naši sezonski radnici-seljaci iz provincije, koji nadničare na novogradnjama po Sarajevu, da su ih poslodavci silili, da taj dan rade, makar da im je, kao katolicima, bila zapovjedna svetkovina. Neki su popustili pritisku, pa radili; drugi, — junaci, — nijesu, ni uz riziko, da budu otpušteni sa posla.
Ne znamo ovaj čas, kakovo stanovište zauzima u ovoj stvari državni radnički zakon, pa da li je prema tomu ovakav postupak i pozitivno civilno nedopušten. Ako zakon ovakove stvari tolerira, onda je to očit propust na račun zaštite vjerske savjesti radnika.
No i neovisno od pozitivnih zakonskih dispozicija tražio bi već primitivni obzir, da poslodavci poštuju vjersko uvjerenje svojih radnika i da im omoguće svetkovanje blagdana, osobito kad se, kao u ovom slučaju, radi o jednoj od notorno najvećih kršćanskih svetkovina.
Posao bi se na takve dane mogao obavljati u manjem opsegu, s personalom onih vjera, koje ne svetkuju.
Katolički tjednik 1940./ br. 34/ str. 4