(Iz 60,1-6; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12)

SVETA TRI KRALJA C

Darovi trojice mudraca


Biblijski stručnjaci kažu da je djetetu Isusu bilo oko godinu i pol dana kada su došli Mudraci s Istoka u Betlehem da mu se poklone.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Ivo Šutalo

Uvod u pokajnički čin

Danas slavimo Sveta tri kralja. Oni su Novorođenom Kralju darovali zlato, tamjan i smirnu. Poklonili su mu se kao Bogu, Kralju i Čovjeku. I prenijeli radosnu vijest svim narodima. Poklonimo mu se i mi danas, darujmo mu cijelo svoje biće, svoj život i rad, svoju grješnost i svoje kajanje. A svojim kršćanskim životom pokažimo cijelom svijetu da ga ljubimo i da ga prihvaćamo kao svojega Boga i svojega Kralja.

Sveta Obitelj, naravno, više nije bila u Štali, nego su stanovali u jednoj skromnoj kućici koju je Josip nakon Isusova rođenja pronašao kao dostojan smještaj za svoju obitelj, barem za početak. Premda su u Betlehem došli radi popisa, nakon rođenja Djeteta, definitivno su odlučili nastaniti se u Betlehemu i tu živjeti. Stoga evanđelist Matej u današnjem evanđelju kaže da Mudraci, nakon što dođoše u Betlehem, „uđoše u kuću“ (Mt 2,11), a ne u Štalu, „ugledaše Dijete s Marijom“ i pokloniše se. Ništa u Novom zavjetu nije zapisano o životu Svete Obitelji kroz tu godinu i pol dana jer su živjeli običnim skromnim životom siromašne tamošnje obitelji. Upravo zato kralj Herod i jest naredio pokolj dječačića u Betlehemu u dobi do dvije godine kako bi, prema njegovoj prosudbi, među tom djecom usmrtio i navodnoga „kralja“ koji se rodio.

Trojica Mudraca

Poznati su kao mudraci, magi ili kraljevi s Istoka. O dolasku trojice kraljeva u Betlehem izvješćuje samo Sv. Matej. Od ostalih evanđelista – ništa! Ali ne navodi koliko ih ima, niti njihova imena! No, tradicija i usmena predaja negdje kažu da su bila tri kralja, negdje četiri, a negdje i više. I znade njihova imena! Čak se negdje spominju i zemlje i područja iz kojih dolaze. No, u zapadnom kršćanstvu tako se duboko učvrstila predaja da su bila trojica kraljeva da današnju svetkovinu nazivamo i „Sveta tri kralja“. A u istoj tradiciji zapadnoga kršćanstva, od 8. stoljeća, ustalila su se i njihova poznata imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Čak se prilikom blagoslova obitelji na kućnim vratima upisuju inicijali njihovih imena između kojih stoji križić kao znak Božjeg blagoslova: G+M+B. Ispred i iza ovih inicijala stajale bi dvije znamenke koje su označavale broj sljedeće, nove, godine kroz koju se nad obitelj zaziva Božji blagoslov (npr.: 20 G+M+B 19).

Zvijezde

Stručnjaci za astronomiju kažu da na nebu ima oko 200 trilijuna zvijezda. U svemiru se kreću brzinom i do 250 km u sekundi, dok se planet Zemlja kreće brzinom od 29 km u sekundi. One i svijetle, i daju toplinu, i imaju magnetno polje oko sebe koje drži ustaljen odnos prema drugim planetima okolo. Jedna zvijezda na svojoj površini može imati toplinu od 1 000 do 100 000 stupnjeva Celzija, dok unutarnja toplina zvijezde može biti i do milijardu Celzijevih stupnjeva. One male zvjezdice koje vidimo noću, daleko u nebeskim visinama, udaljene su od Zemlje oko 40 milijardi kilometara. Ako bismo k njima pošli zrakoplovom, stigli bismo točno za oko milijun godina. U vedroj noći čovjek bi golim okom mogao izbrojati i do 3 000 zvijezda, dok ih dalekozorom stručnjaci izbroje i do milijarde. Tako kaže astronomija. A pučko vjerovanje veli da svaki čovjek ima svoju zvijezdu. Čak imamo izreku da je netko rođen „pod sretnom zvijezdom“.

Isusova zvijezda

Danas se susrećemo s mudracima, magima s Istoka, koji su bili stručnjaci svojega vremena za zvijezde. Zvjezdoznanci! Oni su na nebu otkrili jednu posve novu zvijezdu. Ovakva vrsta zvijezde u astronomiji još nije viđena! Takva zvijezda ne može se otkriti nikakvim teleskopom niti bilo kakvim stručnim dalekozorom. Ni najsavršenija tehnika, ni najsavršeniji astronomski aparati ne mogu uočiti ovakvu zvijezdu. Takva zvijezda može se otkriti i uočiti samo – srcem i vjerom! A mudraci s Istoka imali su i srce i vjeru! Zvijezda Isusova! Izraelski učitelji, teološki stručnjaci i pismoznanci stoljećima čekaju i nadaju se upravo toj Zvijezdi, ali kad se ona pojavila nad palestinskim nebom, nisu je prepoznali. Još su kralju Herodu, koji se raspitivao za novorođenoga kralja, kao biblijski stručnjaci, savršeno objasnili gdje se on ima roditi: „U Betlehemu judejskom“ (Mt 2,5-6), rekoše, a onda doslovce citiraju proročke riječi o dolasku Spasitelja. Nisu se uopće uznemirili na dolazak i raspitivanje Mudraca o Mesiji, jer valjda oni najbolje znaju kada i na koji način On ima doći. A ne nekakvi magi s Istoka! Što znaju ti nepoznati, neupućeni, biblijski neobrazovani, a k tomu još i poganski, navodni mudraci odnekle s dalekog Istoka. Neka se slobodno vrate na svoj Istok. Ovdje neće ništa naći. I neka ne uznemiruju mirni i pobožni židovski narod u Jeruzalemu! Mudraci s Istoka bili su mudri i ponizni, a židovski pismoznanci i starješine oholi i uznositi. Zato zvijezdu Isusovu nisu ni uočili! Jer, Isus ne dolazi u oholo i sebično srce! Jedino se kralj Herod uznemirio jer se sebično pobojao da mu slučajno netko ne bi uzeo prijestolje. Njemu i njegovim sinovima koji će ga naslijediti. Stoga kaže Mudracima da se vrate nakon što se Novorođenom Kralju poklone, kako bi mu se i on došao pokloniti. A oni napustiše Jeruzalem i krenuše prema Betlehemu, udaljenom svega desetak kilometara te, slijedeći Isusovu zvijezdu, nađoše ga, pokloniše mu se i predadoše mu svoje darove.

Zlato, tamjan i smirna

Ono što su Mudraci stavili pred Novorođenog Kralja, Zvijezdu njihova života, zorno ukazuje na njihovu vjeru. Oni su vjerovali da je on Kralj, pravi Kralj, Mesija koji ima doći. Zato su donijeli zlato. Zlato se darovalo samo kraljevima. A ovo je Kralj nad svim kraljevima! Donijeli su mu tamjan jer su vjerovali da je on pravi Bog, Bog nad svim bogovima ovoga svijeta. A samo je jedan Bog – taj što leži ponizno tu pred njihovim nogama! A tamjan se prinosi i daruje samo Bogu! Pred Njega su stavili i plemenitu mast jer su vjerovali da je on i običan čovjek. A svaki čovjek se nakon smrti pomazuje mašću prije ukopa. Mudraci su pokazali kako vjeruju u Isusa kao Kralja, Boga i Čovjeka. Darovali su Novorođenog Kralja, poklonili mu se i vratili se prema anđelovoj uputi drugim putem jer je krvoločni kralj u Jeruzalemu htio njegovu smrt. Krenuli su istočno od Betlehema, prema Mrtvome moru, a onda će dalje u svojim zemljama zahvalno pripovijedati kako je došao Vječni Kralj koji će spasiti sve ljude, sve narode i sve rase kugle zemaljske. Kako li su samo bili zahvalni i radosni! Vidjeli su Onoga koji ih je stvorio, koji ih ljubi i koji ih uvijek prati svojim vječnim prstom s neba. Takvu radost i zahvalnost nikada nisu osjetili u svojem životu!

Moderni kraljevi

Jedan je župnik organizirao žive jaslice u svojoj župi. Kad je izabrao „kraljeve“, rekao im je: „Vi ćete pred dijete Isusa donijeti svoje darove. Ali pazite, donesite nešto po svojem izboru, iz života, neka bude nešto originalno i poticajno. I uz to recite zašto ste baš te darove izabrali. Može?“ Oni se složiše. Predstava se organizirala u župnom dvorištu, s razglasom da se sve dobro čuje. U trećem činu pojavili su se „kraljevi“. Najprije je izišao jedan mladić. U svojim rukama nosio je dvije štake. Onda je rekao:

„Ove štake darujem Novorođenom Kralju. Prije dvije godine imao sam tešku prometnu nezgodu, izravan sudar. Završio sam u bolnici s nekoliko lomova. Stradale su glava i obje noge. Liječnici su sumnjali da ću više moći pravo stati na njih. Nisam baš vjerovao u Boga. A onda sam shvatio jedno: samo mi Bog može pomoći! Premda sam slabo išao u crkvu i nisam nikako molio, odlučio sam početi moliti. Pomalo sam počeo micati glavom, pa prstima, pa nogama. Nakon nekog vremena uspio sam sjesti na krevet, a onda učiniti prve korake. Poslije mnogih vježbi prohodao sam. Jedno vrijeme hodao sam uz pomoć ovih štaka, a evo me večeras, hodam normalno, bez štaka, po ovoj pozornici. Hvala ti Novorođeni Kralju! Tvoj je život, tvoja je smrt, tvoje su štake! Ti si mi dao zdravlje! Puno više ti hvala što si me obratio k sebi nego što sam fizički ozdravio. Kao znak zahvalnosti darujem ti ove štake.“ I spusti ih pred jaslice. Slušatelji su ostali zapanjeni. Vladala je tišina. Onda je izišao drugi „kralj“. Bio je to čovjek pedesetih godina. U rukama je nosio krunicu. Zatim je rekao:

„Novorođeni kralju, darujem ti ovu krunicu. Moja supruga i ja svaki smo dan molili krunicu za svoje četvero djece. A naučili smo i njih moliti. I oni mole svaki dan krunicu. Već su odrasli. Bojali smo se da ne odu u drogu, pijanstvo, kocku, kladionice, krađu, loše društvo. Nisu otišli! Ova krunica im je pomogla i tvoja Majka koja te je u Betlehemu rodila! Kao što je pratila tebe kroz djetinjstvo, tako je pratila i našu djecu kroz njihovo djetinjstvo i odrastanje. Hvala ti Novorođeni Kralju! Hvala ti nebeska Majko! Sačuvali ste nam djecu! Čuvajte ih i dalje! A mi nećemo prestati moliti! Tebi, mali Isuse, darujem ovu krunicu tvoje ljubljene Majke. Neka ti bude na dar od mene. Ja ljepšega dara za tebe od ove krunice nemam!“ Vladala je grobna tišina. Svi su slušali u muku.

Onda se pojavio i treći „kralj“. Bio je to vrlo naočit mladić. U ruci je nosio list papira i olovku. Obratio se publici riječima:

„Župnik mi je dodijelio ulogu jednog od 'kraljeva'. Prihvatio sam, ali nisam smislio ništa pametno što bih darovao malom Isusu. Niti znam što bih rekao. Donio sam ovaj prazni list papira. Moje su ruke prazne, ali moje je srce puno želja. Preda mnom je budućnost kojoj ne znam ishoda. Ne znam što će se dogoditi u mojem životu. Želja mi je ispuniti sve ono što Novorođeni Kralj napiše na ovom papiru. Želim ispuniti sve njegove želje. Želim biti moralan, pošten, pobožan i marljiv čovjek. Ja mislim da je to i njegova želja. Novorođeni Kralju, napiši kakav želiš da budem, i ja ću to pokušati provesti u svom životu, s tvojom pomoću. Želim ostvariti sve tvoje želje. Evo ti i olovka da možeš sve zapisati.“ I mladić spusti prazan papir i olovku ispred jaslica i ode s pozornice. Vladao je potpuni muk. Ovakvo što u božićnoj priredbi još nisu doživjeli. Svi su s predstave otišli svojim kućama potpuno potreseni. A prepričavalo se, ne danima ni mjesecima, nego godinama o trojici „kraljeva“ u župi i njihovim darovima.

Kakav je moj dar?

Svi smo mi vjernici ovih božićnih dana, vjerujem, dosta zahvaljivali za sve što nam je Isus dao u životu. Ali smo ipak puno više molili za razne potrebe, za ovo i ono: da se zaposlim, da ne izgubim posao, da dobijem na lutriji, da mi se poveća plaća, da mi se poveća mirovina, da mi ozdravi majka, da mi se zaposli dijete, da ne propadne u školi, da me ne sramoti pred narodom itd. Stotine želja i molitava! Da nam Isus udijeli stotine darova! Ali možda ponajviše samo ovih ovozemaljskih, tjelesnih, materijalnih i prolaznih. A pitamo li se kakav dar Isus traži od nas!? Što da mi darujemo Njemu? Odakle dokle su se Mudraci uputili da ga daruju i pokažu mu svoju ljubav. Ne, ne, ne traži on od nas zlato, tamjan i smirnu, to su mu Mudraci darovali. Podaj mu svoje prazno srce da ti napiše što želi. Što će napisati? Misliš da će to biti neki strašni, nemogući i izvanredni zahtjevi? Ne, neće. To će biti obične jednostavne želje koje mu ti možeš uvijek ispuniti. Ako hoćeš! Evo što će ti napisati:

- kažeš da me voliš: onda nađi svaki dan vremena za mene, prekriži se svaki put prije jela;

- kažeš da voliš svoju djecu: onda ih uči da me ljube i starije poštuju;

- ponosan si na svoju vjeru: onda ne psuj svoje katoličke svetinje i ne kuni se Bogom svojim;

- kažeš da voliš svoju rodbinu: onda ne omalovažavaj i ne ponižavaj svoje u kući i na poslu;

- pričaš da voliš svoje bližnje: onda ne mrzi susjeda svojega, nego ga blagoslivljaj premda te uvrijedio i ponizio, ne varaj druge ljude i podaj zasluženu plaću svojem radniku;

- hvališ se da poštuješ tuđe: onda ne uzimaj na radnom mjestu ono što nije tvoje;

- jesi li se spreman popraviti: onda ne zaboravi bolesnika i nemoćnika u svojem domu i susjedstvu, ne kockaj i ne troši novac na besmislice…

Zar to nisu obične svakodnevne stvari?

Ako se budeš s ovim svakodnevno borio, i ti i ja, nastojao i popravljao se, to će biti Novorođenom Kralju najdraži i najljepši dar od tebe! To će pred njim biti vrijedno kao zlato, mirisat će kao tamjan i pokazat ćeš mu da si pravi čovjek!