uto, 02. siječnja 2018. 16:04
Pojam akrivija je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „točnost“, a u pravoslavnoj teologiji označava strogo primjenjivanje kanona tamo gdje to crkvena doktrina i tradicija traže kao njihovo bezuvjetno poštivanje.
Priredio: Dražen Kustura
Ova praksa u teologiji je prisutna gotovo od samih početaka Crkve budući da su se već u prvim stoljećima pojavili različiti oblici hereza te je tadašnja crkvena vlast bila primorana primijeniti dogmatsku strogost, a pale članove kazniti anatemom ili ekskomunikacijom. Tako da se akrivija u praksi odnosi na validnost i primjenu kanona kao stalne tradicije. Tijekom povijesti pretjerana strogost držanja pravila znala je odvesti u drugu krajnost koja je onda predstavljala opasnost i za misijsko djelovanje, ali i pastirsku brigu Crkve. Tako da se vremenom pojavio i koncept poznat pod nazivom ikonomija, tj. načelo koje Pravoslavna Crkva uporabljuje u primjeni kanona, a sastoji se u pastirskim stavovima sažaljenja, tako da se u pojedinim slučajevima ne primjenjuju određena pravila ako bi to moglo sablazniti ili udaljiti od Crkve pojedinca ili grupe, te na taj način narušiti Božji plan spasenja.
Akrivija i ikonomija stoga predstavljaju dva načelna modaliteta kojima Crkva raspolaže u vršenju svoje kanonske vlasti. Oni su posebno važni i u ekumenskom dijalogu jer se njihovom primjenom mogu priznati sakramenti podijeljeni u Crkvama koje nisu u zajedništvu s Pravoslavnom.