pet, 03. studenoga 2017. 21:02
Pojam bima grčkog je podrijetla i dolazi od riječi bήμα (bema), a u židovskoj tradiciji označava dio unutar molitvenog prostora s kojega se čita Tora tijekom bogoslužja. Nakon rušenja jeruzalemskog Hrama upravo je bima u sinagogama zamijenila žrtvenik s kojega su se prinosile žrtve.
Priredio: Dražen Kustura
Poznato je kako su pripadnici Izabranog naroda za vrijeme postajanja Hrama u Jeruzalemu u njemu prinosili žrtve (paljenice, klanice, pričesnice, zahvalnice...) čime su na neki način izražavali svoje zajedništvo s Bogom. No, nakon rušenja središnjeg mjesta liturgijskog i vjerničkog života Židova, nekadašnji prinos različitih životinja zamijenili su „duhovni prinosi“. Utemeljenje za ovu praksu Izraelci su pronašli u samom Svetom pismu na mjestu gdje prorok Hošea navodi: „Skini s nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana“ (Hoš 14,2).
Tako da bima predstavlja uzdignuti dio obično u sredini sinagoge s kojega se čita Božja riječ i gdje stoji hazan (predmolitelj) u vrijeme javnog bogoslužja. Osim uzvišenog podija, koji na sebi ima različite ukrase, na kojemu se nalazi stol na koji se odlažu svitci Tore, bima se sastoji i od stepeništa koje služi za uzlazak i silazak službenika.
Ovaj termin obično koriste Aškenazi koji rabe i termin almenor za istu stvar, dok Sefardi ovaj podij nazivaju tevom. Kod ortodoksnih Židova bima je pozicionirana u središte sinagoge, a kod nekih reformiranih ona se nalazi na istočnoj strani bogoslužnog prostora.