Pet, 10. Kolovoz 2018. 18:32
Pojam epitrahilj je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „navratnik“, a sastoji od dviju riječi: epi što znači „na“ i trakhēlos - „vrat“, te predstavlja dio odežde (bogoslužne odjeće) pravoslavnog svećenika i episkopa.
Priredio: Dražen Kustura
To je duža, široka, križevima izvezena vrpca s izrezom za glavu (odgovara štoli u katoličanstvu) koja se stavlja oko vrata i pruža niz prednji dio tijela, a simbolizira blagodat Duha Svetoga koji djeluje preko svećenika. Epitrahilj odgovara oraru kojega nose đakoni preko lijevoga ramena, dok drugi dio drže u desnoj ruci. U starini prilikom posvećenja đakona za svećenika episkop je umjesto da na njega položi epitrahilj, samo prebacivao zadnji kraj orara na desno rame, tako da oba kraja vise s prednje strane.
Prilikom stavljanja epitrahilja izgovara se molitva: „Blagoslovljen Bog koji izlijeva blagodat svoju na svećenike svoje kao miro na glavu koje se sliva na bradu, bradu Aronovu, koje se sliva na skut od haljine njegove“ (Ps 132,2). Bez „pravoslavne štole“ jerej ne smije vršiti nijednu službu. Ako se neka služba mora vršiti, ili pak molitva, ili krštenje, ili neka druga svećenička molitva, a epitrahilja nema, onda vršenje sakramenata ne treba odlagati.
Tada će svećenik uzeti pojas ili komad užeta ili nekakvo platno i, blagoslovivši ga, staviti ga kao epitrahilj i izvršiti službu. Poslije se takva stvar više ne može smatrati za običnu, već se mora koristiti kao posvećena.