Pet, 07. Srpanj 2017. 09:27
Riječ hamam arapskog je podrijetla, a u slavenske jezike ušla je iz turskog te označava javno kupalište kakva su postojala na Bliskom istoku. Zahvaljujući otomanskim osvajanjima, ona su se proširila na sva područja koja su bila pod njihovom okupacijom.
Priredio: Dražen Kustura
Kupanje u hamamu bilo je dio užitka, ali i dio obreda među Otomanima. Ova vrsta kupališta u sebi je sadržavala više prostorija: najprije jedna soba nalik na saunu, a zatim i mjesto za hlađenje te masiranje. Po dolasku u hamam posjetitelji su najprije uzimali pestemal, tradicionalnu tursku maramu kojom su zamotali tijelo, i drvene natikače (takunya). Nakon toga su ulazili u prostoriju (saunu) koja se neprestano zagrijavala toplim i suhim zrakom što je kod posjetitelja dovodilo do znojenja i čišćenja tijela. Poslije boravka u toj sobi sljedeći korak je hlađenje i masaža u posebno opremljenoj prostoriji.
Za vrijeme Otomanskog Carstva hamami su bili važna mjesta, ne samo za relaksaciju, nego su imali i svoju sociološku i društvenu ulogu. U pravilu su hamami za muškarce i žene bili odvojeni.
Danas su ova kupališta i svojevrsna turistička tradicija u Turskoj, ali se sve veći broj hamama otvara i u Zapadnoj Europi. Jedan od najpoznatijih je svakako hamam Sulejmana Veličanstvenog u Istanbulu izgrađen sredinom 16. stoljeća, koji je bio otvoren sve do 1924. kada je zatvoren na punih 80 godina, točnije do 2004. Njegova specifičnost je što danas u njega zajedno mogu ući muškarci i žene, ali moraju biti ili par ili članovi obitelji.