Čet, 27. Srpanj 2017. 14:30
Pojam hutba arapskog je podrijetla i u prijevodu na slavenske jezike označava propovijed kod muslimana koju islamski vjerski službenik (imam) drži svakoga petka prigodom džume namaza, ali i za velike vjerske blagdane Kurban i Ramazanski bajram. U usporedbi s katoličkim bogoslužjem, najsličnija je svećeničkim homilijama.
Priredio: Dražen Kustura
Inače, muslimanska okupljanja na bogoslužje petkom sastoje se od dvaju dijelova: molitve i hutbe, s tim da „propovijed“ prethodi samom namazu. Kada se muslimani okupe u džamiji, tada se vjerski službenik, ovlašten za držanje hutbe, popne na mjesto koje se naziva minber (postolje od najmanje tri stepenice koje se nalazi u desnom prednjem kutu džamije) te s njega uputi prigodnu riječ o vjerskim ili općim aktualnim temama koje zanimaju zajednicu vjernika, uključujući i politiku.
Osoba, najčešće imam, koja upućuje hutbu naziva se hatib. Tradicija obraćanja vjerskih poglavara svojim vjernicima u islamu seže još u Muhammedovo vrijeme koji je i sam držao propovijedi. U današnjim okolnostima u Bosni i Hercegovini legitimnost hutbe i hatiba potvrđuje reis-ul-ulema svojom muraselom (dokument kojim se daje ovlast), ali oni koji dobiju to dopuštenje, moraju imati odgovarajuću izobrazbu.
Budući da hatib prije svega upućuje moralnu poruku zajednici vjernika, poželjno je da se njegove riječi podudaraju s njegovim životom, tj. da se onoga o čemu propovijeda i sam pridržava.