Itikaf


Pojam itikaf arapskog je podrijetla i u slobodnom prijevodu na slavenske jezike znači „boravak“ ili „ostajanje u nečemu“.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

U islamskoj tradiciji to je naziv za osamljivanje jedne osobe, u ime cijeloga džemata, posljednjih deset dana ramazana radi potpunijeg predanja Bogu kroz post i molitvu.

Prema muslimanskoj predaji, sam poslanik Muhammed provodio je posljednjih 10 dana svetoga mjeseca u osami radi zadobivanja intenzivna ibadeta (moljenje, pobožnost...).

Itikaf započinje 20-og dana ramazana i traje do pred iftar posljednjega dana toga mjeseca. Obično se obavlja u džamiji ili u posebno napravljenoj prostoriji koja se nalazi u krugu muslimanske bogomolje. Preporuča se da makar jedna osoba u mjestu (džematu) napravi ovu vrstu pobožnosti te time oslobodi druge vjernike. Ukoliko pak niti jedan vjernik ne pristupi ovoj vrsti povlačenja u osamu, smatra se da su muslimani toga mjesta propustili važan sunnet (ono što je Muhammed činio). Ovu vrstu pobožnosti obavljaju prvenstveno vjernici na dobru glasu koji poznaju Kur'an te se preporuča da ih bude barem dvojica budući da u tih 10 dana ne bi trebali izlaziti iz džamije bez važna razloga: uzimanje abdesta ili obavljanje nužde. Stoga je običaj da se nađu dvojica vjernika kako bi se molitva neprestano održavala jer dok jedan odmara, drugi moli.

Postoje dvije vrste itikafa: dobrovoljni i obvezatni. Dobrovoljni je onaj koji vjernik svojom željom želi provesti u molitvi, dok je obvezatni sličan zavjetu u kršćanstvu. Njegovo trajanje određuje onaj koji se zavjetovao i ovisi o tomu što pojedinac obeća da će izvršiti Bogu na čast u slučaju uslišanja molitve.