pet, 04. kolovoza 2017. 09:10
Pojam krmčija staroslavenski je prijevod grčke riječi nomokanon koja bi u doslovnom prijevodu značila „zakonopravilo“, a pojavljuje se još u oblicima krmčaja ili kormčaja. U pravoslavlju označava zbornik crkvenih i svjetovnih propisa.
Priredio: Dražen Kustura
Krmčija je zbornik pravila i propisa, kako crkvenih, tako i svjetovnih koji su se koristili za crkvenu upravu i sudstvo. Prije svega regulirali su područja bračnoga, obiteljskoga i nasljednoga prava.
Ovaj staroslavenski pojam za nomokanone pojavio se u 13. stoljeću, i to najprije na području današnje Rusije odakle se proširio i na ostala područja na kojima žive pravoslavci, prije svega na Balkanu: Srbija, Bugarska i Rumunjska.
Najpoznatija krmčija u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi djelo je njezina utemeljitelja sv. Save, a potječe iz 1219. za koju se kaže da je prvi srpski ustav budući da je osim crkvenog područja određivala i čitav niz građanskih odnosa. Inače, to „zakonopravilo“ imalo je ukupno 70 glava: šest uvodnih, 44 koje su se ticale crkvenoga prava i 20 svjetovnoga. Tijekom povijesti doživio je više prijepisa, a najvažniji su: Ilovički (1262.), Raški (1305.), Dečanski (1340.), Pčinjski (1370.) te Morački (1615.).