Mantija


Pojam mantija potječe od grčke riječi „mandve“ ili latinske „mantelum“ te bi u doslovnom prijevodu označavala široki dugački plašt ili kabanicu, a u pravoslavlju je to naziv za dugu svećeničku crnu haljinu koja je kod katoličkih klerika poznata i pod imenom „reverenda“ ili „talar“.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

U pravoslavnoj tradiciji, slično kao i u katoličkoj, predstavlja dio gornje odežde (liturgijske odjeće) koja seže od vrata do gležnjeva te tako pokriva cijelo tijelo. Kod istočnih kršćana poznata je i pod nazivom „anđeoska odjeća“ jer, prema nekim tumačenjima, svojim širenjem podsjeća na anđeoska krila. Budući da pokriva cijelo tijelo, ona je simbol sveprisutne Božje sile, ali i strogosti, pobožnosti i smirenosti te izuzetosti posvećene osobe od svjetskih grješnih djela.

Razlikuje se monaška i arhijerejska mantija. Monaška je u pravilu crna i na sebi nema nikakvih ukrasa, dok je arhijerejska svijetloljubičaste boje i na nju su našivene tzv. tablice te ju s prednje donje strane zakopčavaju dva dugmeta. Ove tablice su zapravo četverokutno platno, obično tamnocrvene boje (kod arhimandrita još i zelene), a zašivene su na gornje i donje krajeve mantije po dva te predstavljaju Stari i Novi zavjet, mjesta odakle bi posvećene osobe trebale crpsti svoje učenje. Na te tablice ponekad se vezu križevi ili ikone.

Opće pravilo je da svi monasi, pa i arhijereji, službu vrše u mantiji osim onda kada je to liturgijskim pravilima drukčije određeno.